Stajali su tako na užarenom poslijepodnevnom suncu, pred Aqua stageom na lanjskom Terraneu, Splićanin Goran Pavlov i Zagrepčanin Zoran Stajčić. Za prvog kažu da je najpoetičniji glazbeni novinar u nas, drugi je urednik portala Ravno do dna. Pavlov je na svom blogu Ruralna gorila malo kasnije zapisao ovo: ‘Ne žalim se na raspored, jer je poslije doista bilo udarnički, ali skroz vjerujem da bi ovaj šansonjersko neo-gypsy swing zajebantsko-promućurnih tekstova raju pod gasom u kasnijim satima naložio još i više. Zamislite Ramba Amadeusa više orijentiranog na pjesme, ili Gegu s malo funkcionalnog mozga u glavi i to je to, osim što je ujedno i totalna ludara.’
Stajčiću je to izgledalo ovako: ‘Njihov dub/bossanova groove je bio tijelu ugodan jednako kao i inteligentni tekstovi pjesama koji su se pak nenametljivo miješali s glazbom. Za autora ovih redaka bili su nešto poput najboljeg mentalnog aerobika i popodnevnog razgibavanja samo u obliku lupanja ritma stopalom.’
Reminisciranje završeno. A poslužit će samo kao potvrda objektivnosti kada za koju sekundu zaključimo da su Dok AnalogX ovoga trenutka najlegendarnija aktivna skupina glazbenika u Šibeniku. Ako ništa drugo, od njihova prvog nastupa pod nazivom Famozni Doc u čuvenoj Mjesnoj zajednici, u postavi Kristijan Goja –Vojislav Marković – Mirko Pulić, prošlo je gotovo 22 godine. A tu je još i „Marlboro“, neslužbena gradska rock-himna posvećena misterioznom prvom džeku u gradu, pa tone filigranskog sarkazma u stihovima kojima je godinama oplemenjivao šibensku scenu, nekoliko pamtljivih spotova, studijskih snimaka, preko 70 autorskih skladbi, bezbroj nastupa…
Kristijan Kike Goja, Dok glavom i bradom, svoje je neobične glazbene vizije pretakao iz Famoznog Doca u Dok 2, pa je imao elektronsku fazu nazvanu Dok 9, u međuvremenu je nastupao i samostalno, a danas djeluje pod okriljem grupe živopisnih glazbenika koji se nazivaju Dok AnalogX. Evo ih imenima i prezimenima: Mirko Rak – bubanj, Damir Crnogaća – bas, Neven Računica – gitara, Dražen Marković – harmonika i Aljoša Vuković – prateći vokal. Kike, po običaju, pjeva, piše, sklada i svira akustičnu gitaru.
Dvije pjesme koje magazin IŠ ekskluzivno predstavlja na promotivom izdanju (CD se nalazi u stotinjak IŠ-eva), ‘Leša maništra’ i ‘Kanibalizam’, snimio je i producirao u OFF studiju Vojislav Marković, originalni basist Famoznog Doca, dok je omot CD-a djelo još jednog bivšeg člana Dokovog benda, klavijaturist Željko Stojnić.
I ‘Leša maništra’ i ‘Kanibalizam’, osim što su tehnički najkvalitetnije snimke koje je Dok dosad napravio, ocrtavaju upravo ono što već desetljećima čini prepoznatljivost autorstva Kristijana Goje: neopipljivu dozu nostalgije u prizvuku, naizgled neozbiljan pristup vlastitim pjesmama, čudne slike kojima precizno opisuje ovdašnju mikrostvarnost. Goja, nadalje, nikad nije bježao od hitoidnog i radiofoničnog potencijala njegovih refrena, no uvijek se uspješno čuvao od zakoračenja na estradni teren.
Ovaj mini-CD, prvi Dokov snimljeni materijal nakon sedam godina, i dalje krije ono nešto što ga je činilo omiljenim šibenskim autorom u vremenu kultne Mjesne i scene s početka devedesetih na kojoj su se gužvali Stringsi, Close Distance, K15… Famozni Doc je, kroz promjene stilova i imena, ali sa jasnom glazbenom vizijom, jedini od njih dogurao do današnjih dana. Dvije nove pjesme možda skrivaju i konačni odgovor na davno postavljeno pitanje. Tko je prvi džek u gradu? Što se šibenskog glazbenog života tiče, tu sumnje teško da više može i biti…
