Udruga žena ‘Sv. Antun’ u petak, 25 siječnja, preuzela je ključeve prostorije smještene u tzv. plavom neboderu. Sto kvadratnih metara na korištenje im je ustupio Grad Šibenik, a prostoriji u derutnom stanju slijedi – uređenje. Jednom kad se osposobi za rad u njoj će se, između ostalog, organizirati razne radionice namijenjene djeci oboljeloj od malignih bolesti, te njihovim roditeljima.
DERUTNE PROSTORIJE
Zahvaljujući suradnji s Centrom za socijalni rad, korisnicima usluga Udruge na raspolaganju će biti psiholozi, socijalni radnici, fizijatri i logopedi.
-Imamo dosta ljudi koji žele volontirati, koji nam žele pomoći u radu. No, ono što nam je trenutačno najpotrebnije jesu donacije, odnosno sredstva da uredimo taj prostor – kazala je Alisa Gulin, potpresjednica Udruge. S ciljem prikupljanja potrebnih financijskih sredstava namijenjenih uređenju prostorije, iz Udruge najavljuju malonogometni turnir koji će se održati 13. Veljače, u sportskoj dvorani Baldekin, uskršnje akcije, te humanitarni koncert u travnju.
Udruga namjerava useliti u prostorije već kroz mjesec dana kada bi žene sv. Antuna i volonteri trebali započeti s radom.
-Prostor se polako uređuje. Imamo električara, pitura. Trošak sređivanja do postavljanja namještaja iznosit će između 50 i 60 tisuća kuna, a to je iznos potreban za kupnju laminata, gips ploča, tapeta. Sredstva su nam neophodna, a sve što smo radili od prošlog petka financirali smo sami – govori Ana Čirjak, predsjednica Udruge.
Međutim, Udruga žena ‘Sv. Antun’ poručuje kako ne traži samo donacije u novcu, već primaju i donirani materijal, uredski namještaj pa i rad.
PROBLEM DRUŠTVA
Radionice psihološke pomoći za oboljelu djecu i roditelje već su dogovorene, a radit će se, ponavljaju iz Udruge, i s djecom s posebnim potrebama, ne samo s onom koja se bori s malignim oboljenjima. Udruga je naišla na veliki broj volontera koji su spremni podržati rad udruge, no priznaju, problem im predstavlja nedostatan stručni kadar jer, reći će u Hrvatskoj nema dovoljno logopeda, a tu je problem društva.
-Prilikom povratka djeteta u matičnu sredinu, u Šibenik, dijete jednostavno nije prihvaćeno. Bolest se mora skrivati jer se drugi ljudi s tim teško nose, a malignih je oboljena puno više nego što znamo. Jednostavno, sredina je takva da ne prihvaća bolest i ispada kao da je to sramota – složne su Ana i Alisa, dodajući da je upravo neinformiranost lokalne zajednica, društva u kojem djeca žive, jedan od razloga zašto veliki broj obitelji koje se suočavaju s bolestima ne izlazi u javnost.
Stoga, možda bi jedna od donacija ili pomoći lokalne zajednice unutar koje Udruga djeluje, a njihovi korisnici žive bila i podrška bilo u pozitivnom stavu prema oboljelima, topla riječ i pogled ne čuđenja, ni sućuti već pogled pun optimizma i nade u bolje sutra.