Niti dvadeset godina nakon Domovinskog rata grad Šibenik nema spomen sobu u kojoj bi se na dostojanstven način prisjećali vremena u kojem je Krešimirov grad herojski obranjen. Dubrovnik je takav prostor dobio 2009. godine, Požega 2006. godine, Solin samo godinu kasnije, a Knin 2011. godine. U prilog nam ne ide niti činjenica što smo prošle godine obilježili 20. godišnjicu rujanskog rata, na jednom mjestu okupile su sve tadašnje postrojbe, škljocali su fotoaparati, ali nikome nije palo napamet zajedničkom inicijativom odaslati zahtjev Gradu Šibeniku da osigura prostor u kojem bi se smjestila spomen soba Domovinskog rata.
RAZJEDINJENE BRANITELJSKE UDRUGE
Baš kao i u nekim drugim društvenim i političkim prigodama, i u ovoj je Šibenik ostao na začelju i pokazao kako u ključnim pitanjima ne umije pokazati zajedništvo svih relevantnih društvenih čimbenika. Braniteljskih udruga na šibenskom području ima na stotine, kao da smo 90-ih vodili ne jedan, nego deset obrambenih ratova, a dodatna je tragedija što je većina tih udruga potpuno razjedinjena.
U takvom je ozračju prošlog tjedna Zoran Lučić Luca, ispred Šibenskog građanskog foruma, najavio otvaranje spomen sobe Domovinskog rata šibenskog kraja. Ne samo što je projekt najavio već je medijima, prije nego što je od gradskih čelnika službenim putem zatražio adekvatan prostor, najavio otvaranje spomen sobe točno 16. rujna u 17:57 sati. Mnogi su ovakav njegov istup protumačili jeftinim prikupljanjem političkih poena ili samo mogućnošću da kao bivši ratni snimatelj široj javnosti predstavi svoj snimljeni arhiv. Ovo potonje Lučić niti ne krije.
PRIKUPLJANJE POENA?!
– Htio bih iskoristiti svoju arhivu koju imam, a koja nije iskorištena već 20 godina. Imam viziju kako bi spomen soba trebala izgledati te je sljedeći korak kojeg ću poduzeti pismeno se obratiti Gradu da za ovu svrhu dodijeli adekvatan prostor na adekvatnoj lokaciji – kazat će Luca objašnjavajući kako je sa svime prvo želio izaći pred medije bojeći se da će ga Grad, u suprotnom, glatko odbiti argumentom ‘kako nemaju slobodan prostor’.
Ipak, čini se, kako drugi odgovor Grad, za sada, nije u mogućnosti dati. Svi gradski prostori odavno su zauzeti, a dogradonačelnik Franko Vidović ističe kako je od Agencije za upravljanje državnom imovinom za ovu svrhu zatražen prostor na Baldekinu u podnožju tzv. ležećeg nebodera. To, međutim, Lučiću nije definicija ‘adekvatnog’.
– Taj nas prostor ne može zadovoljiti. Uostalom jeste li ikada vidjeli turiste da šeću po Baldekinu? Nažalost, niste – veli dodajući kako bi spomen soba trebala zaživjeti u prostoru Bunara na šibenskoj rivi.
BUNARI ILI LEŽEĆI NEBODER
– Znam da će se gradski čelnici opravdati kako taj prostor donosi profit budući da je pretvoren u ugostiteljski sadržaj, ali prostor za spomen sobu mora biti u nekakvoj kontaktnoj zoni, dakle u staroj gradskoj jezgri. Dubrovčani su ga, primjerice, smjestili na Stradun u palaču Sponza – iznosi Lučić. Šibenski dogradonačelnik objašnjava kako je situacija s Bunarima jasna, na snazi je ugovor s zakupcem koji se mora poštovati.
– Podržavam i pozdravljam ideju Zorana Lučića, premda nije originalna, dobra je inicijativa. No, u svemu moramo biti realni, pa tako i u ovome. Logično je da spomen soba bude u blizini spomenika šibenskim braniteljima, dakle na Baldekinu jer bi tako sve bilo na jednom mjestu, a spomenik bi dobio i dodatnu snagu. Volio bih kazati da Grad ima slobodan prostor u centru , ali nažalost nemamo – zaključuje Vidović.
