Sinoć je u Studiju Galerije sv. Krševana otvorena izložba ‘Svet po Iliji’, autora, vojvođanskog umjetnika Ilije Bašičevića Bosilja.Otvaranju izložbe prisustvovao je likovni kritičar i kustos Mladen Lučić, također i savjetnik u Muzeju suvremene umjetnosti Istre, u Puli. Inače, ovo je prva suradnja između spomenutog muzeja i šibenske galerije, a obje se strane nadaju kako će se ista nastaviti i u budućnosti.
REAKCIJA NA REPRESIJU
Ilija Bašičević – Bosilj rođen je krajem devetnaestog stoljeća, u Šidu, gdje je u umro 1972. godine. Bio je zemljoradnik i kao takav nikada, vjerojatno, nije razmišljao o umjetnosti kao nečim čime bi se mogao baviti. No, kada je ondašnja država umiješala svoje prste i oduzela mu zemlju, seljak Bosilj u svojoj 62 godini života okreče se umjetnosti i otkriva talent. Njegovo umjetničko stvaranje londonski je časopis Raw Art Magazin svrstao među 50 klasika art brut umjetnosti.
– Čovjek je imao nešto u sebi iako je bio zemljoradnik – priznao je Lučić, te dodao kako je to bio nagon koji je jednostavno izlazio iz njega, njegove osobnosti. Bio je to fantazmagorični svijet koji nije mogao zadržati u glavi, već ga je morao izbaciti vani, tvrdi.
Trenutak kad mu je država oduzela zemlju označio je prekretnicu u životu jednog zemljoradnika. Bila je to svojevrsna sreća u nesreći za svjetsku umjetnost, a s tim se složio i Mladen Lučić.
– Vjerojatno da jer je represija ondašnje države bila velika i on je to osjetio na vlastitoj koži, kao i mnogi drugi. Tada se povukao u sebi. Nije mogao reagirati jer je represija bila strašna, kao što znamo. Vjerojatno je u tom trenutku počeo razmišljati i zato su njegove slike pune dualizma, pune prikaza dobrog i zla. Apokalipsa kao zlo, zatim dvoglava stvorenja. Cijelo se vrijeme kroz njegove radove provlači to dobro i zlo i tako, na neki način, priziva svoje seljaštvo, svoje porijeklo – pojašnjava Lučić. Iako će se laičkom oku učiniti da su Bosiljevi uratci plod mašte jednog djeteta, istina je da su njegovi radovi cijenjeni, a može ih se pronaći u galerijama, muzejima i privatnim kolekcijama diljem svijeta.
UMJETNIK NA MARGINI
Bosilj je slikao na čemu god je stigao, pa ne čudi što na zidu Studija Galerije sv. Krševan stoje izložena umjetnička djela nastala na juti.
– Slikao je na čemu god je stigao. Nije baš imao love za platna, pa je slikao po juti, prvu, staklu, po materijalu na koji je nailazio – objašnjava. Jesu li ga crteži na juti učinili posebnim među umjetnicima?! Lučić kaže da nije, ima ih još takvih, no posebnost izraza Bosiljevih slika ponovno izlaze u javnosti. Ili barem ono šibensku. Vojvođanski umjetnik slavu, na neki način, duguje upravo Hrvatskoj, reći će likovni kritičar, no kako to obično biva, njegovo je ime na cijeni vani, no ne i doma.
– Bosilj je uvijek bio sa strane. Kao što je bio samouk, tako je bio i samoživ. Međutim, ono što je bitno je njegovo djelo, njegov opus koji je zaista fascinantan, koji je potpuno autentičan i samo zato što je samouk smatran je naivnim umjetnikom. Danas ga moderna umjetnost svrstava u kategoriju marginalne umjetnosti, dakle one koja nije akademska, koja ne slijedi neke trendove, klišeje, nego je jedna autohtona, samosvojna umjetnost koja je, eto, zaista specifična iskrena i nadasve uzbudljiva – zaključuje kustos.
