Na dodijeli glazbene nagrade Porin u Zagrebu, Porinom nagrađena skladba „Azimut theme“ u kategoriji najbolje izvedbe izvan klasične i jazz glazbe nije ništa drugo nego posveta šibenskom Azimutu, a koju su izveli Mangroove i Jazz orkestar HRT-a.
Lider benda, Toni Starešinić, otkriva kako je nagrađena skladba nastala te zašto su klubovi poput šibenskog Azimuta važni za scenu – glazbenike i publiku.
– Cijela priča Mangroova i Hrvoja počinje još puno prije dok su Sonja i Role, kako smo zvali Hrvoja, vodili Purgeraj. Mi smo taman tada nekad i nastali 2003. godine, a već početkom iduće tamo smo imali prvi koncert. Taj je klub tada bio važan dio scene, tamo smo redovito imali koncerte i puno je značio za našu karijeru – prisjetio se Starešinić, dodajući da se nije mnogo promijenilo zatvaranjem Purgeraja u Zagrebu jer je Hrvoje preselio u Šibenik gdje je otvorio Azimut koji je, kako je kazao, tu podigao scenu na još jedan veći nivo i postao kulturni centar grada.
– Tamo se događa puno toga lijepog, osim toga izgleda kao muzej, i tamo se osjećate kao u svom dnevnom boravku gdje biste najradije sjeli i s prijateljem zaigrali šah – iskren je Starešinić.
„Azimut theme“ sadrži elemente funka, soula, bluesa, jazza, sve one glazbe koja se inače može čuti u šibenskom Azimutu, a to je ujedno i glazba, napominje Starešinić, koju Hrvoje voli puštati u klubu.
– Ta se skladba dosta često tamo puštala i prvi put smo je objavili na albumu ‘Srce’ kad smo krenuli raditi s Jazz orkestrom HRT-a, htio sam da je naprave u nekom novom aranžmanu – otkrio je Starešinić, ne skrivajući da ih je iznenadio Porin za skladbu u kategoriji najbolje izvedbe izvan klasične i jazz glazbe, kao i Porin za album „Nešto veće od nas“ u kategoriji album međužanrovske glazbe.
Toni, jedan od trenutačno najkvalitetnijih skladatelja, producenata i klavirista u Hrvatskoj, priznat će da sve sa sobom donosi i dozu simbolike koja ima praktičnu primjenu u praksi. Jer niti je Azimut samo još jedan klub, niti je glazba koju stvara Mangroove glazba kao bilo koja druga. I jedno i drugo su više od onog što predstavljaju.
– Tako je. Azimut je klub koji je oplemenio scenu, tamo dolazi publika iz susjednih gradova, iz Zadra, iz Splita. Azimut prkosi trendovima, a scena nam je danas takva da neka svatko sluša što hoće, ja se u tome ne pronalazim. To je glazba koja danas možda ima tržišnu vrijednost, a ima li sve ostalo vrijeme će pokazati – kazao je Starešinić, otkrivajući da je zapravo važnost klubova poput Azimuta u Šibeniku jer ostavljaju prostora kvalitetnim bendovima i glazbenicima da imaju mjesto gdje će se osjećati kao doma, a njihova glazba polazišnu točku prema publici, a publika će imati gdje doći uživati u glazbi koja vrijedi – odmah, sad i zauvijek.
I nije Mangroove jedini Porinovac koji je svirao ili će imati koncert u Azimutu stoga nije pogrešno reći da je koncert u Azimut istoznačnica za vrhunski glazbeni događaj. Naime, Porine su prošle subote kući ponijeli još i Antun Aleksa IDEM za najboljeg novog izvođača, a nedavno smo ga slušali u sklopu programa ‘Nevidljiva scena’. Kad smo kod ‘Nevidljive’ čijoj se ekipi ove godine pridružio Vedran Peternel, upravo je i on jedan od dobitnika za najbolji album s raznim izvođačima ‘Zvučni zid’ u čije ime je u subotu statuu preuzela Nina Romić koja je također u Azimutu imala koncertnu promociju albuma ‘Jezero’, a tu su još i Pocket Palma koji su dobitnici Porina za najbolji elektronički album.
Prvi idući Porinovac kojeg slušamo u Azimutu je Dražen Baljak, gitarist Let 3 koji je osvojio dva Porinova kipića, a koji u petak 29. ožujka, u Azimut stiže s bendom Ministranti.
