Pred nama je desetak dana u kojima će cijela Hrvatska sportska javnost, a posebice najvjerniji navijači ‘vatrenih’ sve svoje emocije usmjeriti na utakmicu desetljeća između Hrvatske i Srbije. Isti suparnici su posljednji tako bitan meč odigrali davne 1999. godine. Sjećam se da sam taj susret gledao u bolničkoj sobi Klinike u Draškovićevoj nakon teške operacije kralježnice uslijed doživljene prometne nesreće.
Sjećam se i velikog naboja koji se kao i ovih dana stvarao i osjećao putem medija, te ogromnog pritiska koji je tijekom cijele utakmice sputavao našu momčad na putu do pobjede koja je osiguravala nastup na europskom prvenstvu u Belgiji i Nizozemskoj. Vječni trener Ćiro Blažević još ni danas si ne može oprostiti ‘neuspješnih’ 2:2.
VIŠE OD OBIČNE UTAKMICE
Njegov učenik, a danas izbornik hrvatske vrste, Igor Štimac, ima težak zadatak u nekoliko dana pripremiti svoje dečke za sve izazove koji ih očekuju na uzavrelom Maksimiru. Motiv igrača je neupitan, a ključna stavka pripreme će biti pronalazak ravnoteže između ogromne želje i neupitnog pritiska što ga nosi rivalitet ovih protivnika. Tribine bi također trebale odraditi dio posla na način da podrška bude konstantna i bučna bez obzira na tijek utakmice. Činjenica je da ovaj susret koliko god da je poseban ipak nije ključan poput onog Ćirinog.
Također je važna spoznaja da četiri dana poslije kao gosti igramo protiv reprezentacije Walesa u utakmici koja također nosi mogućnost osvajanja tri boda. Kao što je jasno i to da ovakva utakmica iz svakog sportaša crpi i posljednji atom energije, a emotivno pražnjenje bez obzira na ishod doseže najveće moguće granice.
Cijela nacija, a osobito oni na tribinama bezuvjetno će tražiti pobjedu protiv Srbije, što sa sobom nosi niz opasnosti za utakmicu u Walesu – da je riječ o nepotrebnim kartonima ili, ne daj Bože, kakvoj ozljedi glavnih vedeta. S tog aspekta bit će zanimljivo vidjeti koliko je Štimac sazrio kao trener i za koju strategiju će se odlučiti u ovom susretu.
Hoće li ‘vatreni’ od početka jurnuti po tri boda ili ćemo strpljivo čekati dok Srbija, budući joj odgovara isključivo pobjeda, ne napravi pogrešan korak.
FAVORITI SMO, ALI…
Htio ili ne, izbornik će se naći između dvije mogućnosti i nadamo se da će izabrati onu pravu. Realno gledajući, naša vrsta nametnula se u dosadašnjem dijelu kvalifikacija kao glavni pretendent za osvajanje čelne pozicije i direktnog plasmana na SP u Brazilu, momčad je puna samopouzdanja a većina igrača je u odličnoj formi, pa nemamo ni najmanjeg razloga za strah.
Stoga ćemo svi zajedno zdušno navijati da Igor i dečki poravnaju račune iz 1999., da nam put u Brazil već nakon ove utakmice bude gotovo siguran.
