Prošli svi blagdani vezani za božićno i novogodišnje vrijeme, a sa svim tim blagdanima prošao i sav ‘šušur’ u staroj jezgri grada. Ne svijetle više ni ukrasi ni lampice, izgleda, vladat će ona neobična tišina i bjelina kamena, skliski pločnici kalelarge, stare kuće u rasulu i tek pokoja duša koja ‘slučajno’ u taj dio grada zaluta ili pak s nekom namjerom dođe, a da nije nitko od stanara. Vjerojatno će koja grupa turista s putničkog broda prošetati tek na sat, eventualno dva. I tako će najvjerojatnije ta pauza trajati sve do MDF-a kad će umorna staraduša našeg lijepog grada, ponovno oživjeti ukrašena šarenim zastavicama, dječjim osmjehom i dječjim crtežima u izlozima. Tu i tamo bit će i pokoja umjetnička instalacija, koja će biti interesantna za vidjeti i opet će mnogima i to smetati.
UVIJEK NEŠTO SMETA
Možete li vi uopće zamisliti naš mali Šibenik bez MDF-a? Ja ne mogu! Osobno, to bi mi bilo kao da mi je netko prisilno oduzeo djetinjstvo i odrastanje u staroj jezgri grada. Al, kako u Šibeniku uvijek nešto nekome smeta, evo nažalost, uvjerili smo se da nekim sugrađanima smeta i to što će naš grad napokon dobiti i prenočište ili prihvatilište za beskučnike. I meni smeta to što takvih ljudi uopće ima u našem malom gradu! Šetajući centrom grada ne samo starom jezgrom, uvijek se iznova po tko zna koji put i po tko zna koju godinu zaredom (sigurno već preko desetljeća) pitam i u sebi komentiram: ‘ma jel’ zaista moguće da ovi svi napušteni stambeni i poslovni prostori zjape prazni?’ Jasno mi je da su u pitanju vlasništva koja su ili nerješena, ili ima više vlasnika koji su rasuti po cijelom svijetu, ili su neki već preminuli, pa sad rodbina ne može naći rješenja komu koliko pripada. Ali i to se sve da riješiti! One prostore koji su u vlasništvu države ili grada, vlasnik ustupa ljudima koji su zainteresirani pokrenuti vlastiti posao. Ne izdaju se prostori za vrtoglave cijene najma, već za neku simboličnu cijenu,oko 100€, koja se tek nakon nekoliko godina dobrog poslovanja uvećava, ali ne drastično.
SVJETSKA PRAKSA
Glede privatnih vlasnika prostora, ukoliko u drugim zemljama u roku od godinu dana ne iznajme prostor, dužni su gradskoj upravi sami plaćati mjesečni iznos tipa ‘najma’koji je oveći i sami su dužni redovito održavati te prostore i sanirati eventualna postojeća oštećenja. Na taj način ih se potiče da svoje privatne prostore iznajmljuju drugima, ali za daleko manji traženi iznos koji potražuju.Jednako je i sa stambenim objektima. Obnavlja se stara kuća, potiče ih se na useljenje, ukoliko to ne žele ili nisu u mogućnosti, objekt se daje u koncesiju na neko određeno vrijeme i taj koncesionar kasnije upravlja tim stambenim objektom. Bilo da daje u najam za povoljan novac, bilo da se prostor ustupi kakvoj udruzi koja se bavi humanitranim radom itd. Ali prostori ne zjape prazni i ruševni čitavostoljeće. Tako to funkcionira u velikom svijetu! Ne treba Šibeniku malo jači potres pa da nam se sruše na glavu stare ispucane, gotovo već prepolovljene kamene kuće i zgrade, dovoljna je jaka južina ili bura da zapuše i eto cigle,kamena, oluka, starog otvorenog prozorskog okna drito nekomeu glavu! Vjerujem da će uskoro jednog dana i svi ti napušteni prostori biti obnovljeni i ustupljeni ljudima na korištenje. Bilo za stanovanje ili poslovanje! I što opet reći nego život je lip, čim smo se i ovo jutro probudili!
