Tema pred nama nema veze sa Šibenikom, krizom, Hrvatskom, politikom, ovaj put radi se o ljudskim osobinama koje bih voljela povezati u jednu cjelinu. Sebičnost, egocentričnost, pohlepnost, egoističnost, nezasitnost, koliko imenica na okupu. Sve navedene prekrasne riječi hrvatskog jezika samo su neke koje čine ili ne čine naš karakter. Vjerojatno ste mišljenja da su to loše ljudske osobine. Nisam više sigurna, kakvo je vrijeme došlo… Ali sam sigurna da, tkogod ih posjeduje, ima prednost na semaforu. Trenutno na cijeni nisu vrijednosti koje su pozitivne ljudske osobine (pažljivost, poštenost, iskrenost, moralnost, poslušnost, vjernost, odanost), njih sada malo spremite. Ili bolje rečeno, duboko zakopajte, jer neće tako brzo na svjetlo dana. Možda su ljudi koji imaju istaknuti osjećaj za povećanu brigu (blago rečeno) oko samog sebe, sada u prednosti. Ili su oni uvijek bili u prednosti. Čovjek bi pomislio da su to osobine jedinaca, ali bi se prevario. Ali jedinci, ne moraju nužno biti zli, samo zato su što sami u roditelja. Možda i žele pažnju, pa baš zato paze da nekog ne povrijede. Nisu svi takvi, niti ima pravila. Kao što sam nedavno shvatila, da emotivci ne moraju nužo biti dobri ljudi. To nema veze s tim, drugi put… Teško je generalizirati, ali nitko nam ne brani polemizirati. Rekla sam da neću o krizi, ali sama se nameće.
RUŠENJE MOSTOVA
Sve što pišem sigurno i sami znate, ne izmišljam toplu vodu, a vi sigurno imate pred očima neko ‘jajakalo’. Osobe koje su se naoružali gore navedenim ‘lošim’ imenicama, prilikom svog kretanja i opstajanja ruše za sobom mostove. Nije to najgore, žrtve procesa su u pitanju! Postupci jedne takve osobe za sobom ostavljaju posljedice-trajne! Petnaestak godina poznajem jedno dobro stvorenje koje nažalost ne živi u našem gradu. Ona mi dođe kao; glas razuma i veliki oslonac u životu. Nekad velika protivnica svega što je aktualno, najžešća buntovnica, borac protiv nepravde (valjda nas je to i povezalo), danas – totalno drugačija osoba. Nju navodim kao primjer promjene , ali promjene u kojoj nitko nije nastradao, a ona je definitivno pobjednica. Svog života! Ljudi se mogu prilagođavati i mijenjati, a da pri tome ne postanu loši ljudi. Sigurno ste i upoznati s profilima koji su sebi, pa opet sebi najbitniji. Da se razumijemo, svi smo mi sebi najbitniji i da je drugačije ne bi bilo ispravno, bilo bi licemjerno to ne priznati. Ali razlika i bit priče jest, što dolazi iza toga ja? Kod takvih –opet ja! I cijeli život samo ja! Da li je to osobina koja nastaje zbog lošeg životnog iskustva? Da li je to posljedica siromaštva? Vjerujem da nije! Da li je to ispravno? Sigurno da nije, kad ima žrtava! A zašto toleriramo takva ponašanja? Možda i ne toleriramo, takvi se sami nametnu. Može li se bilo koja razina ljubavi i poštovanja razvijati prema takvima ljudima, jer kako voljeti nekog kad taj netko voli samo sebe? Da li je to stvar samo gena? A možda i odgoja? Vjerojatno svega! Profili koje upravo pokušavam analizirati, nisu dobri niti za radno okruženje.
NEMA NAM POMOĆI
Možda da budem preciznija, takvi nisu dobri za timski rad. Sve zasluge pripasti će njima, pa će to na ostatak grupice djelati nemotivirajuće. Takvi trebaju biti sami svoji šefovi i ne ovisiti o nikome. Pa onda kome opanci , a kome obojci! Samo se automatski javlja dugi problem. Ta ‘jajakala’ nisu sposobna za samostalne rezultate, zato i trebaju nekoga sa kim će prikrivati svoje nedostatke ili neznanje, pa onda opet, krećemo sa JA. Jel se vama čini da dolazimo do ključa. Pa opet odlazimo do starih dobrih kompleksa iz kojih je došlo i proizišlo to samodopadno JA. Eto rješenja! Ljudi koji su opsjednuti sami sobom i samo sobom nisu dobri ljudi i moj savjet da se odmaknete od njih, jer kao što kaže TBF; nema nam pomoći! – a niti njima!
