Valjda ovo blagdansko vrijeme u većini ljudi budi suosjećajnost spram bližnjih i potrebitih oko sebe.
Nemoguće je pratiti sve humanitarne akcije, dobrotvorne zabave, balove i ina događanja s ciljem pomoći drugima. U svakom čovjeku slike bolesne djece, gladnih obitelji bude suosjećajnost.
Suosjećajnost nadilazi sve religije i nacije i jednako je prisutna u svim ljudima, bez obzira na mjesta življenja, odgoja, obrazovanje i slično. Koliko suosjećajnost može ujediniti ljude i nacije najbolje smo vidjeli na primjeru poplava u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni. Tada su paketi iz svih zemalja stizali u te zemlje.
POJAM ZANIMLJIV OD DAVNINA
A do tih poplava to se činilo nemogućom misijom. Da je suosjećanje kao pojam od davnina budio rasprave i izazivao različita mišljenja vidimo iz poznatih djela grčkih filozofa.
Naime, još je Aristotel definirao suosjećanje kao bol koju izaziva predodžba zla koju nanosi patnja nekom tko to ne zaslužuje. Aristotel nije živio naše današnje živote,ali je znao da čovjek pod
emocijama mijenja mišljenje. Danas smo otišli toliko daleko da je pri stvaranju reklama glavni
cilj doticanje ljudskih emocija jer se tada najlakše i najbrže kupuje određeni proizvod.
Koliko se samo manipulira ljudskim osjećajima prilikom izbora i političkih kampanja.
Ponekad mi se čini da stranački ili ovih dana, predsjednički kandidati imaju pripremljen govor pun emocija različit od grada do grada u koji dolaze, s ciljem da što brže dođu do emocija ljudi.
POGAĐANJE U OSJEĆAJE
I ne pokušavajući umanjiti potrebu da svaki čovjek treba razvijati vlastitu suosjećajnost, svatko od nas treba sam sebi postaviti pitanje koliko suosjećajnost utječe na naš svakodnevni život. Koliko puta prešutimo sve ono što bi trebali reći zbog suosjećanja spram te osobe. Koliko puta odgodimo ili ne donesemo neke životne odluke zbog suosjećanja. Suosjećanje je vrlina svakog čovjeka,ali nužna je granica. Da ne ugušimo sami sebe zbog suosjećanja spram nekog tko vrlo dobro pogađa u slabe točke – naše osjećaje.
