Što biste prvo pomislili kad bismo vam rekli da postoji grad u kojem su najniža primanja 1.200 eura, internet je besplatan, nema kriminala… Da, djeluje nestvarno, ali takav gradić zaista postoji.

Njegovo ime je Marinaleda, nalazi se na jugu Španjolske u Andaluziji i broji oko 2.700 stanovnika, ali ono što krije ovaj grad u sebi je san snova.

Naime, stanovnici bez problema iskazuju svoja politička uvjerenja, a umjesto blještavih reklama na jumbo plakatima, kod njih je glavni naglasak na uličnoj umjetnosti – grafitima i muralima.

Njihove ulice nose nazive slavnih boraca za radnička prava, a probleme koje imaju svi zajedno rješavaju na tjednim sastancima koje posjeti i do 400 ljudi.

Za razliku od svog okruženja, Marinaleda je okrenuta socijalizmu i dan danas vodi bitku za radnička i ljudska prava.

Stanovnici ovog gradića su 1970. godine osnovali Sindikat poljoprivrednih radnika s objašnjenjem da je ‘hrana pravo, a ne biznis’, kao i da se ‘prirodni resursi moraju vratiti zajednici kako bi ih ona koristila i radila na njima.’

Izborili su se i za 1.200 hektara zemljišta kako bi osnovali poljoprivredni kolektiv, a danas imaju i svoju tvornicu za preradu povrća.

Juan Manuel Sánchez Gordillo, gradonačelnik ovog gradića, rekao je jednom prilikom da ‘ekonomija mora biti u službi čovjeka, a ne vlasti.’

Dok mnogi muku muče sa zaposlenjem, u Marinaledi je ostvarena gotovo puna zaposlenost. Do sada je izgrađeno oko 350 kuća, prosječna plaća je 1.200 eura mjesečno, što je, kad malo bolje razmislite i te kako dovoljno za pristojan život.

Za razliku od ostatka zapadnog svijeta, stanovnici Marinaleda imaju besplatni internet.

Zanimljivo je i da im je privrženost sportu fascinantna, s obzirom na to da je ovo jako mali gradić. Imaju dva nogometna terena, košarkaški teren, teren za tenis, skvoš, odbojku, bazen… i sve to je besplatno.

Svi zajedno čiste ulice, popravljaju i grade kuće, imaju svoju televiziju i radio kanale, školska prehrana za učenike mjesečno stoji oko 110 kuna, a vjerovali ili ne – nemaju policiju.

‘Prema španjolskom zakonu, mi bismo, prema broju stanovnika trebali imati između četiri do sedam policajaca. Ali, mi ih ne želimo ovdje. Baš zato što se sve temelji na dobrovoljnoj bazi, jer se zajedno borimo i zajedno krojimo naše živote, postoji vrlo visoki stupaj suživota’, rekao je jednom prilikom gradonačelnik Gordilo.

Ni stanovnici okolnih mjesta ne mogu vjerovati ovom uspjehu, pa nije isključeno da i samo ostanete u laganoj nevjerici.

izvor: net.hr