Svake godine na blagdan svete Lucije vjernici siju pšenicu kao simbol života i plodnosti, a običaj je vezan uz Svetu obitelj. Prema vjerovanju, Marija je, bježeći pred Herodovim vojnicima, zamolila težaka koji je na njivi sijao pšenicu da im kaže kako su prošli tim putem. Vojnici su stigli, a pšenica je izrasla, stoga su odustali od daljnje potrage.
Smisao sijanja božićne pšenice na današnji dan krije se u narodnom vjerovanju da će cijela iduća godina biti uspješnija i plodnija ako pšenica do Božića lijepo zazeleni i bude gusta i visoka.
Ime Lucija dolazi od latinske riječi ‘lux’ odnosno ‘lucis’ što znači svjetlo, stoga zapravo simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić.
Sveta Lucija rođena je na Siciliji, a zbog svoje vjere podnijela je mučeništvo 303. godine. Prema predaji, progonitelji kršćana mačem su joj odrubili glavu i izvadili joj oči na tanjur, pa se ona kroz kršćansku povijest štuje kao zaštitnica slijepih, ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača.
Za blagdan sv. Lucije vezana su mnoga vjerovanja i običaji. Prema jednom od njih, na svetu Luciju bilo je zabranjeno presti, tkati i šivati. U Slavoniji bi djevojke na tanjuru unosile žeravicu u kuću i predviđale vrijednost svog ručnog rada u nadolazećoj godini. Ako žeravica nije pala s tanjura, to je bio dobar znak. Pučko vjerovanje pak kaže da se po 12 dana između sv. Lucije i Božića predviđa vrijeme za svih 12 mjeseci u nadolazećoj godini.
Svakako je zanimljiv i običaj iz slavonskih sela gdje su djevojke na 11 papirića pisale imena potencijalnih ženika, a jedan od njih ostavile bi prazan. Zgužvale bi papiriće i svaki dan zapalile po jedan, ne znajući čije ime je zapisano na njemu. Na Božić bi odmotale zadnji preostali papirić koji bi im rekao ime ženika, a ukoliko bi ih dočekao onaj prazni – značilo bi da se neće udati.
