U utorak, 19. siječna 2016. na Zagrebačkom velesajmu u paviljonu 18 odigrane su dokvalifikacijske utakmice za ulazak u UniSport futsal ligu na kojima je i ekipa Veleučilišta pokazala svoje nogometne vještine i tehnike stečene u Krešimirovu gradu.
Boje Veleučilišta u Šibeniku branili su: Ivan Dino Tolić, Stjepan Škof, Mario Sočo, Ante Uzelac, Ivan Sudinja, Mateo Katuša, Dragan Kafadar, Ivan Škugor te Ivan Guzić vođeni inicijativnim Ivanom Babićem. Protivnici Šibenčana bile su ekipe ZŠEM-a (Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta) te OS (Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku).
Sjajna prodiranja s lijevog i desnog boka, mnogo udaraca u okvir gola, upisani strijelci Mateo Katuša, Ivan Škugor te Ivan Guzić koji je ujedno pokazao i čiji udarac je najjača strijela na terenu te kako i poraz nije razlog da se ne trči i bori do kraja. Ivan Dino Tolić branio je mrežu Šibenika te ujedno zabavljao publiku akrobacijama izvedenim na golu. Kapetan Ivan Sudinja apsolutno je pokazao kako se unatoč prekršajima napravljenim na njemu, ustaje i bori do kraja te iz neopreza suparničkih igrača, dovodi do brzih kontra akcija. Stjepan Škof pokazao je kako protiv Slavonaca treba slavonski i bio čvrst zid za njihove udarce. Ulazak u igru Ante Uzelca doprinio je brzim pasovima i još bržim kontra akcijama zahvaljujući njegovoj brzini i borbenosti. Nekoliko odličnih akcija i nogometnih vještina pokazao je i Ivan Škugor, čije noge su zadavale glavobolje ekipama iz Zagreba i Osijeka, što potvrđuje i njegov pogodak. Mario Sočo probijao je s boka i pokušavao na sve načine pogoditi okvir protivničkih vratiju. Da “tiha voda brijege dere”, dokazao je svakim svojim ulaskom u igru Dragan Kafadar. Mateo Katuša, momak izrazito temperamentan koji je to pokazao i na terenu.
Šibenčani su djelovali opasnije tijekom utakmica, bilo je više uzbuđenja pred vratima suparničkih timova nego na domaćoj strani, no ipak, nedostatak sreće i činjenica kako je lopta okrugla i kako je u nogometu sve moguće okrenuli su rezultat u korist protivničkih ekipa.
Borbenost kakva se rijetko viđa i na ozbiljnijim nogometnim terenima, ovaj puta ipak, uz svu volju i želju, nije bila dovoljna da šibensku ekipu dovede do ulaska u ligu.
Ekipa mladih momaka VUŠ-a dokazala je kako rezultat na kraju igre nije uvijek objektivni pokazatelj stvarne igre na terenu i odličnih prilika, te kako se baš uvijek na terenu bori do samog kraja, do zadnjeg zvižduka i ne baš tako poštenog suca, i naravno, nogometnim žargono kazano, kako se ostavlja srce na terenu.
Jedan poraz nije tragedija, već samo dodatni poticaj da se s kvalitetnim radom i treniranjem slijedeći put pripremi za još bolje odigravanje utakmica. Ono što je za pohvaliti, da je, u šali nazvan izbornik, Ivan Babić dao priliku svim igračima s klupe da odigraju svoju minutažu i time pokažu kako Šibenik nije grad u kojem se samo košarka igra odlično.
Ovo je tim pun potencijala za odigravanje odličnih utakmica, kojemu je ovoga puta nedostatak zajedničkih treninga i dvorane za iste bio lošija karika.
Stvarno, nakon ovako borbeno odigranih utakmica, bila bih prava šteta ne omogućiti ovim momcima bolje uvjete za vježbanje “duplih pasova” i ugrijavanje mladih umova koji su za razliku od današnje mladeži, okrenuti prema sportu te su primjer sportskog duha koji treba njegovati, kako na našem Veleučilištu, tako i u samom gradu Šibeniku.
Tekst/izvor: Ivana Žulj, VUŠ
