Nakon pola godine silovanja prava i procedure, kontroverznih skupština bez legitimiteta, osporavanih odluka, unutarnjih sukoba, smjena direktora, angažiranja zaštitara i nategnutih sporova, okončan je neslavni pokušaj bivše Uprave Transadrije da ovlada Lukom Šibenik, u kojoj riječka tvrtka, od prije mjesec dana u stečaju, drži više od pedeset posto udjela. Na inicijativu Zdravka Čupkovića, stečajnog upravitelja riječkog špeditera, prošlog je tjedna održana Skupština Luke Šibenik na kojoj je u direktorsku fotelju vraćen dugogodišnji direktor Davor Škugor. Njega je većinom Transadrijinih glasova Skupština Luke smijenila u lipnju i na njegovo mjesto postavila Branimira Lepura, u to vrijeme člana uprave Transadrije, a poslije odmetnika koji je pravnim smicalicama pokušavao ostati na čelu Luke i nakon što je uprava Transadrije samo dva mjeseca poslije njegovog izbora, bez jasnog objašnjenja i na proceduralno upitan način, za direktora Luke postavila svog drugog člana Darka Tonžetića.
DUBINSKO SKENIRANJE STANJA
Novi-stari direktor Luke ovih je dana počeo snimati stanje u poslovnim knjigama, kako bi se uvjerio je li u Luci dok ga nije bilo počinjena kakva šteta.
– Do kraja ovog tjedna osobno ću dubinski skenirati stanje u firmi, a nakon toga zatražit ću da poslovne knjige izvanredno pročešljaju neovisni revizori, riječka revizorska kuća koja nam i inače obavlja reviziju. Želim biti siguran da nisu podizani nikakvi krediti i da Luka nije nikome davala pozajmice – rekao nam je u utorak Davor Škugor, ne želeći špekulirati o eventualnim malverzacijama u režiji Branimira Lepura i njegove supruge koja u Luci vodi knjigovodstvo. Kao što je Šibenski tjednik prvi pisao u ožujku prošle godine, pokušaj micanja Davora Škugora s pozicije uspješnog direktora Luke uslijedio je nakon što se ovaj usprotivio većinskom vlasniku, odbivši im isplatiti višemilijunsku pozajmicu na račun Transadrijine fantomske tvrtke kćeri. A kao što smo i najavili prošlog tjedna, stečajni postupak nad Transadrijom nije ugasio šibensku filijalu riječkog špeditera, iako je većina njenih dojučerašnjih zaposlenika, njih trinaest, završila na Zavodu za zapošljavanje, s dugom od deset neisplaćenih plaća i bez ikakve otpremnine. U Transadrijinoj šibenskoj ispostavi, po ugovoru na određeno vrijeme, ostalo je raditi devet zaposlenika – direktor, pomoćnik direktora, tajnica direktora, šef knjigovodstva, knjigovođa, čistačica, dvije djelatnice u operativi i jedan djelatnik u računovodstvu.
