Preko 50 godina, srednja stručna sprema, žena. Sve to predispozicije su za osobni pakao u koji ćete dospjeti završite li slučajno u poznim godinama opet na tržištu rada. Pokazuju to i statistike. Nakon mladih, neiskusnih radnika idući po brojnosti na listi nezaposlenih su stariji od 50. U siječnju ih je bilo oko tisuću od ukupno oko 8700 nezaposlenih u Šibensko-kninskoj županiji. Tržište rada se ‘dogodilo’ 53-godišnjoj Dajani G., bivšoj zaposlenici ugašenog ureda Hrvatske pošte u Šibeniku. Izabrala je, valjda, krivo. Prihvatila je pristojnu otpremninu i pristala na otkaz. No, nakon plaćanja kredita i obiteljskih dugova, ubrzo je završila sama na ulici.
Sa 53 godine prestara
– Ideš od jednog gazde do drugog gazde i to je to. Dok si imao sa zavoda, bilo je dobro. Kada ostaneš bez naknade, gotov si. Što možeš sa 600 kuna socijale, samo na ulicu…Započinje tako svoju priču 53-godišnja sugovornica, koja je tijekom posljednje dvije godine pokucala na vrata mnogih poslodavaca. Iako je radno sposobna, nijedan ju nije htio zaposliti, jer je, kaže, prestara.
Recepcionerka, sobarica, konobarica – nijedan od tih poslova nije uspjela dobiti iako se javljala na sve natječaje ovdašnjih hotelskih kuća, poduzeća i ustanova.
– Savjetnica zavoda uputila me na razgovor u jedno hotelsko poduzeće, no tamo su mi odmah objasnili da nisam pogodan kandidat jer ne govorim četiri strana jezika – prisjeća se naša sugovornica. Međutim, u ovogodišnjem natječaju iste tvrtke sobarice, konobari i ostalo osoblje ovisno o poziciji moraju poznavati tek jedan ili dva strana jezika. Prije nekoliko godina na natječaju za direktora hotela iste tvrtke, za apliciranje znanje stranih jezika uopće nije navedeno kao uvjet.
Čistačice-branitelji
– Nema tu objašnjenja. Ti samo dođeš, ispuniš molbu i daš, oni te prozovu ili ne. Godine su problem – priča Dajana.
Izgubivši stalna primanja, morala je iseliti iz podstanarskog stana. Od tada, na privremeni boravak je primaju daljni rođaci i dugogodišnji prijatelji. Čistila bi, no nemoguće je dobiti angažman. Svi, čini se, imaju ili vezu ili status branitelja. Čak i čistačice.
– Evo, u jednoj osnovnoj školi javila sam se za čistačicu, ali uzeli su jednu sa statusom branitelja. Ja nemam nikakvih olakšica –
Zahvalna je ipak, jer još uvijek joj pomaže Caritas i Centar za socijalnu skrb. No, kaže, ne želi tako više živjeti. Zna da može bolje i samo dvije godine prije mirovine želi – opet raditi.
