Predavanje ‘Dijaloška bit vjere (Bog – čovjek – Crkva – svijet)’ prvoga dana 57. Teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu, u utorak 24. siječnja, održala je sestra Valerija Kovač.
Citirajući Dei verbum, Kovač je kazala kako je dijalog imperativ našeg vremena i to ne samo kao način sporazumjevanja već kao kriterij odgovornosti prema sadašnjem vremenu i povijesti. Dijaloška struktura vjere ima svoj temelj u Božjoj samoinicijativnoj objavi čovjeku koja se događa na osoban i komunikativni način, rekla je.
Bog čovjeku objavljuje samoga sebe i poziva ga u zajedništvo života te po svojoj milosti čovjeka čini slobodnim partnerom da prihvati njegovu poziv. U tom smislu čitava povijest spasenja može se čitati kao povijest interakcije Boga i ljudi s različitim razinama i stupnjevima ostvarenosti ponuđenoga zajedništva ili protivljenja istome od strane čovjeka.
Iz povijesno-spasenjske dinamike Božje objave, odnosno iz vjernosti Božjemu spasenjskome planu proizlazi da je neizbježno poslanje Crkve nastavljati i upoviješćivati ‘dijalog spasenja’ i aktualizirati Božju istinu spasenja kroz ljudsku osobnu i zajedničku povijest.
Crkva tek iz trajnoga dijaloga s Bogom, upozorava dr. Kovač, nalazi nadahnuće za oslovljavanje čovjeka i čovječanstva svoga vremena, bilo da je riječ o unutarcrkvenoj komunikaciji, bilo da se radi o interakciji sa sekularnim svijetom. Ne zanemarujući mnoge teološki i pastoralno ostvarene reforme, zahtjev vjere traži od Crkve da se trajno zalaže za poboljšanje dijaloga u svome životu i poslanju.
Posebno se osvrnula na dva izazova s kojim se Crkva u današnjem svijetu susreće na svom putu dijaloga: otvorenost i prihvaćanje kritike te odnos prema pluralnosti i pluralizmu, kako u svome životu i djelovanju tako i u odnosu prema svijetu.
– Pluralizam svijeta zasigurno potiče Crkvu na ponizniji i zahtjevniji dijalog s njime, u kojemu su mogući promašaji i potrebne korekture, ali nikako ne opravdava povlačenje na sigurno. Dijalog i dalje ostaje teološki imperativ za Crkvu, zaključila je Kovač.
