Četvrtog dana hodočašća vjernika Šibenske biskupije u Rim, hodočasnici su sudjelovali na općoj audijenciji kod pape Franje. Desetero vjernika osobno se susrelo sa papom.
– S osobitom radošću pozdravljam svećenike i vjernike iz Šibenske biskupije, predvođene njihovim biskupom. Dragi prijatelji, dok slavite jubilej 725 godina od osnutka vaše biskupije, ovim hodočašćem na grobove apostola Petra i Pavla zahvaljujte Bogu za sve darove koje ste primili. Vaše višestoljetno zajedništvo s rimskim biskupom neka vam pomogne da budete graditelji sloge i mira u svijetu u kojemu živite kao radosni Kristovi svjedoci. Dok vas pratim u vašemu zahvaljivanju, zazivam zaštitu vašeg zaštitnika sv. Mihovila Arkanđela te vas od srca blagoslivljam – poručio je papa Franjo šibenskim hodočasnicima.
Misno slavlje je slavljeno u bazilici svetog Petra na oltaru Katedre svetog Petra. Slavlje je predvodio biskup Tomislav Rogić koji je i izrekao prigodnu homiliju. Preko misnog slavlja pjevali su Pivači svetog Jakova.
U homiliji biskup je poručio da slaveći velikane vjere sv. Petra i Pavla, Crkva vjernike poziva da promatraju njihov život, da razmatraju njihovu vjeru i nasljeduju njihov primjer u svom životu, kako bi mogli biti slava Božja u ovome svijetu kao što su to bili sv. Petar i sv. Pavao.
Biskup je ukazao kako sadašnjost nosi kušnje, neizvjesnosti i strahove za budućnost, krize svake vrste i u samoj Crkvi, Božjem narodu.
– Živimo u svijetu koji juri novim dostignućima, umjetnoj inteligenciji, strahovima od novih ratova, pomućenih ideala i svjetonazora. Na glavna pitanja Tko je čovjek? i Tko je Bog? Tumačenja ima raznih, teorija bezbroj, stavova koliko i ljudi. Ipak, smijemo li se zapitati, Bože zašto si to dopustio? Nove krize, nova iskušenja, pa tek smo izišli iz pandemije. Možda su se to pitali i Petar u tamnici i Pavao u tolikom opasnostima kroz koje je prošao. Petar je prihvatio kušnju s vjerom da Bog zna što čini i nastavio vjerovati i uzdati se u Gospodina. Čak što više, upravo kušnja mu je pomogla da vidi bolje kako je sve u ruci Božjoj. A svoje hrabro prihvaćanje iskušenja hranio je vjerom da ga na koncu – kakav god kraj bio – čeka uskrsli Krist. Od tuda je crpio životnu snagu. Braćo i sestre nije li to i naš put – zapitao je biskup Rogić.
Nije li to jedini način suočiti se sa svakom kušnjom, mukom, bolešću, nemirom, nevoljom bilo koje vrste.
– Moliti kao Petar i Pavao: Kao toliki sveci i Božji ugodnici do naših dana: U tebe se Gospodine uzdamo. Sačuvaj nas od zla. Naša je sigurnost u tebi. A daj da iz svakog iskušenja izađemo ojačane vjere koja tebi ide u susret, sada i jednom zauvijek – zaključio je biskup homiliju.
