Debora Škrinjarić, Hrvatica s adresom u Londonu jedna je od zaraženih koronavirusom. Na Facebook profilu opisala je svoje svjedočanstvo i simptome bolesti, te dala nekoliko savjeta koji drugim mogu spasiti život. Posebno je poslala poruku ljudima u Hrvatskoj, na koje je apelirala da ‘iskoriste svoju privilegiju da ne budu – smeće’ te ih pozvala da ostanu u svojim kućama.
Njenu poruku prenosimo u cijelosti.
‘Pozdrav, ja sam Debora i pozitivna sam na korona virus covid-19. Tijekom prvih dana simptoma sam bila jako frustrirana jer nigdje nisam mogla pronaći detaljni opis simptoma, pa sam odlučila da ću ga ja napisati, kako bih pomogla drugima i možda nekome spasila život.
Napomena: ovo su MOJI simptomi. Oni mogu biti drukčiji od osobe do osobe, i ovise o uznapredovalosti bolesti, godinama, imunološkom sustavu i slično. To što imate slične simptome NE ZNAČI da imate koronu, i to što imate drukčije simptome ne znači da je nemate. Opet napominjem, ovo je moje iskustvo. Također, živim u Londonu gdje još uvijek nemamo restrikcije na kretanje i morala sam raditi, i nisam mogla biti u karanteni dok nisam počela pokazivati simptome. Da sam imala mogućnost, zasigurno bih bila zatvorena u kući i prije toga.
Sve je počelo u nedjelju dok sam bila u gradu. Svi podražaji su me počeli iritirati – svjetlo, glazba, razgovori, mirisi, i osjećala sam trnce u tijelu i mučninu. Otišla sam kući i izmjerila temperaturu – 37,2°C. Sljedeće jutro sam se probudila nakon 9 sati sna i imala osjećaj kao da nisam spavala niti minute. Temperatura mi je bila otprilike ista – oko 37,5°C. Također me počelo boliti grlo. Ovo je prvi put da sam se osjećala bolesno bez da mi je curio nos. Treći dan sam počela kašljati. Također sam počela osjećati malaksalost u tijelu, pogotovo u rukama, i počele su mi se tresti ruke. I dalje se nisam osjećala jako bolesno i bezvoljno, i mogla sam šetati po sobi, otuširati se i slično. Četvrti dan me potpuno bacio u krevet. Cijelo vrijeme sam bila žedna i koliko god da sam tekućine pila, nije mi bilo dovoljno. Temperatura je u istim razmjerima – od 37,2° do 37,7°. Nikad viša, nikad niža, i ne spušta se niti nakon tuša ili paracetamola. Nisam kašljala toliko puno kao kod bronhitisa, ali i dalje me držao budnom po noći i osjećala sam bol u prsima. Morala sam spavati i po nekoliko puta po danu, i svaki put bih imala one čudne snove koji se javljaju kad imam temperaturu, i probudila bih se dezorijentirana i žedna. Počela me boliti glava, i bol je bila tako intenzivna da se nisam mogla fokusirati ni na što. Danas sam na šestom danu, kada obično postaje opasno. Tijelo mi je izmoreno i malaksalo od temperature koja se nije spustila niti jednom u šest dana. Tjeram se na barem jedan obrok dnevno kako ne bih dehidrirala. Teško mi je i zamisliti kako ovo podnose tijela koja su već oslabljena godinama i prijašnjim zdravstvenim problemima.
Ako i dalje izlaziš van iz kuće kada ne moraš, nalaziš se s ljudima po kavama i roštiljima, i ismijavaš se sa situacijom i ljudima koji umiru, baš si smeće. Nemaš pojma kakvu privilegiju imaš zbog toga što možeš ostati kod kuće. Većini su vam dane povlastice koje puno nas na zapadu i dalje nema. I zbog toga što nemate puno zaraženih slučajeva, čim počnete pokazivati simptome vas smjeste u bolnicu i testiraju. Niti jedna zapadna zemlja si to više ne može priuštiti.
Zato iskoristi svoju privilegiju da ne budeš smeće. Ako primijetiš simptome, izoliraj se u potpunosti i javi se epidemiološkom zavodu. Drži se dalje od ljudi. I ako ne pokazuješ nikakve simptome, ne znači da ne prenosiš virus. Drži se u izolaciji ako možeš (a većina vas, realno, može), ne izlazi iz kuće osim kada moraš, peri ruke, ne dodiruj lice, čitaj knjige i gledaj Netflix, a naći ćemo se na kavi i roštilju za par mjeseci kada sve prođe, i razgovarati o ovim ludim vremenima.
Spasi život, OSTANI DOMA’.
