Kante za smeće u Zagrebu kao da postaju pravi indikator teške socijalne situacije. To je mjesto na kojem se traže preostale plastične boce, ali i hrana. Kontejneri i kante za smeće sve više postaju i mjesta na kojima se pokazuje suosjećaju li sugrađani s onima kojima je teško: tu se ostavljaju u čistim vrećicama i hrana i odjeća. U ovoj priči kante su postale i oglasna ploča: jedna je žena odlučila zamoliti pomoć putem letka, napisanog nemušto, ali i potresno… Potražili smo je, provjerili istinitost i zabilježili njezinu tešku priču
Djeca N. M. imaju od 11 do 22 godine i svako od njih voljelo bi da si može kupiti barem nešto nove odjeće, kao što to mogu njihovi prijatelji. Ali majka im objašnjava da im ona ne može to priuštiti. Uz savjet susjede odlučila je tiskati letke kojima traži pomoć građana kroz novčane ili neke druge vrste donacija. Naime, sav novac koji dobiva odlazi na režije, pa joj se često dogodi da mora posuđivati od susjeda kako bi djeci kupila kruh i mlijeko.
Dijete s Downovim sindromom
N. M. ima 11-godišnje dijete s Downovim sindromom za koje prima invalidninu. Već je nekoliko puta tražila od nadležnih institucija da joj se omogući isplata jednokratne pomoći za dijete, ali je nije nikada ostvarila. Dobila je samo objašnjenje da nema pravo na pomoć jer se djetetu svake godine daju besplatne knjige za školu.
Iako nije oblijepila puno letaka, građani su se javili kako bi pomogli. Uglavnom je bila riječ o onima koji su u sličnoj financijskoj i egzistencijalnoj situaciji. Kod takvih se ljudi najčešće i javi empatija prema onima koji nemaju ništa ili imaju manje od njih. Ono što je N. M. posebno razveselilo jest činjenica da je, zahvaljujući donacijama dobrih ljudi, za Uskrs mogla okupiti svoju obitelj oko stola punog hrane.
