Košarkašice Šibenika okončale su sezonu. Trener Dragan Ognjenović sa svojim je ‘dječjim vrtićem’ ispunio glavni cilj – ostanak u prvoligaškom društvu. U konačnici je osvojeno predzadnje mjesto s omjerom 3-17, ispred Gospića koji će igrati kvalifikacije za ostanak. Treći odozdo na ljestvici još je jedan nekadašnji velikan hrvatske košarke, Novi Zagreb. Dokaz da situaciju diktiraju financije. Ili, kako bi se reklo, ‘koliko para, toliko muzike.’ A u ŽKK Šibenik para jedva da ima ‘za kruh i mlijeko’.
I zato Ognjenoviću i djevojkama treba skinuti kapu što su u takvoj situaciji izborili ostanak.
– Teško je igrati prvu ligu s reduktiranim kadrom, s ekipom u kojoj su polovica djevojaka kadetkinje, s tek dvije seniorke.
Sezonu su praktičke iznijele četiri igračice, Periša, Cigić, Šolić i Tošić, s tim da je naša najiskusnija igračica Sanda Tošić dugo pauzirala, a kad se vratila nikako nije mogla uhvatiti pravu formu. Dobro je trenirala, kao i sve cure, po tom pitanju stvarno nemam zamjerke, ali šut je jednostavno nije išao – kazao nam je trener Šibenčanki Dragan Ognjenović.
Ono što ga je razočaralo jest slab interes javnosti za klubom koji je nekad bio jedna od sportskih perjanica grada.
– Prijašnjih godina bilo je prigovora u stilu ‘previše je plaćenica u klubu, nema domaćih djevojaka.’ Ove sezone 100 posto ekipe činile se Šibenčanke, dakle domaće snage, ali interes je bio na nikad nižoj razini. Ne znam, čudan mi je malo taj odnos – kaže Ognjenović koji je već pet godina u klubu, pa neki postavljaju pitanje što ga i dalje drži ovdje kad su već mnogi, i to domaći ljudi, digli ruke od kluba.
– Nakon što je Jolly prestao sponzorirati klub, s novom upravom dogovorio sam se da preuzmem ekipu u tom prijelaznom, tranzicijskom razdoblju. Sve na riječ, bez ikakvih basnoslovnih cifri. Međutim, kao što je poznato, na polovici prošle sezone ekipa se zbog nedostatka novca praktički raspala, otišle su najbolje, najiskusnije igračice, ali ja sam odlučio ostati. U pitanju je bio moj obraz, nisam želio napustiti klub u takvoj situaciji. Sezonu sam izgurao do kraja, ali se u međuvremenu i dug prema meni nakupio i normalno da sam odlučio ostati i ovo prvenstvo s nadam da će dug biti riješen. Ali, još veći ‘krivac’ za moj ostanak su emocije. Pet godina sam u klubu, vezao sam se za ove djevojke i nije lako dići ruke od svega toga – kaže Ognjenović.
Ostatak priče o ŽKK Šibenik pročitajte u sljedećem broju Šibenskog tjednika.
