Suvremeni način života donio nam je niz tehnologija koje nam olakšavaju život i rad, no s druge strane nekim tehnologijama je sve teže ovladati. Informacije kojima nas zasipaju s interneta, televizije i mobitela, iako su nam nadohvat ruke, često su nedostupne osobama s invaliditetom – posebno slijepim i slabovidnim osobama. Šibenska knjižnica Jurja Šižgorića već sedam godina posjeduje računalo za slijepe i slabovidne osobe, ali ono do danas nije korišteno. Razlog je jednostavan, županijska Udruga za slijepe i slabovidne osobe nije znala raditi s njim, nije imala novca za obuku, a u cijeloj Šibensko-kninskoj županiji nije se našla osoba koja bi obučila osobe s poteškoćama s vidom. Iako na prvi pogled računalo za slijepe i slabovidne osobe izgleda identično ‘normalnom’ računalu, ono je sve samo ne jednostavno. Ukoliko ga osobe s invaliditetom žele kupiti, moraju izdvojiti čak 20.000 kuna, prije svega, zbog posebnog čitaćeg zaslona i displeja na Brailleovu pismu.
USKORO EDUKACIJA
– Napokon su se stvorili preduvjeti za početak informatičke edukacije za slijepe i slabovidne osobe Šibensko-kninske županije. Obuka samo što nije počela, a vodit će je Denis Rudić, zaposlenik Znanstvene knjižnice iz Zadra koji je i sam slijep. Naravno, tehnologija koju knjižnica ima u međuvremenu je zastarjela, ali zahvaljujući financijskoj donaciji ženskog Lions klub ‘Luce’, uskoro će se imati dovoljno novca za kupnju novog softvera, a pokriti će se i troškovi 40-satne obuke zainteresiranih korisnika – kazao je Darko Juras, tajnik županijske Udruge slijepih i slabovidnih osoba. Da je život ovih invalidnih osoba sve samo ne lagan, govori činjenica da ih se rijetko viđa bez pratnje po ulicama grada Šibenika.
NITI ŠTAPOM PO TROTOARU
– Teško se kretati po uskim ulicama punim prepreka. Prije smo još mogli ići štapom prateći trotoar, no sada je to nemoguće zbog postavljenih stupića. Naravno, kad još tome pridodamo rupe na cesti i svakakve zapreke koje ostavljaju neodgovorni pojedinci, slijepi se u Krešimirovu gradu mogu kretati jedino uz pratnju osoba koje vide – otkriva nam Joso Bagić, predsjednik Udruge. Dodatan problem, naglašavaju obojica naših sugovornika, predstavlja činjenica što u našem društvu sljepoća nije dovoljno priznat problem te većina ove populacije doslovno preživljava od prvog do prvog u mjesecu zahvaljujući maloj invalidnini.
– Kriza se odrazila i na rad same Udruge. Naime, donacije su se prepolovile, a i redovna sredstva koja dobivamo iz gradskog i županijskog proračuna su se smanjila. Kako ćemo preživjeti iduću godinu vrlo je upitno – zaključuje Bagić, dodajući kako postoji veoma velika mogućnost da se, zbog svih navedenih problema Udruga jednostavno – ugasi.
Građani prvog reda
U Hrvatskoj je prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo 17 665 osoba s oštećenim vidom. U Šibensko-kninskoj županiji, odnosno u županijskoj Udruzi aktivno je 190 članova, ali je stvaran broj osoba s ovim invaliditetom mnogo veći.
– Ne učlane se svi u Udrugu, imamo jedno dijete u osnovnoj školi, drugo u srednjoj, tako da se pretpostavlja da je broj slijepih i slabovidnih mnogo veći – priča nam Bagić. Zaključuje kako je sljepoća uvijek bila i bit će teška invalidnost puna specifičnih potreba, ali da su oni osobe koje ne žele sažaljenje, nego uvažavanje, te da ne žele biti građani drugoga reda.
