Pravo je osvježenje kad u moru filmskih gluposti na programu naše televizije naletiš na kakav legednarni klasik, prošle nedjelje nas je HRT3 počastio filmom ‘Fantom slobode’ Luisa Bunuela. Ako se mene pita, Bunuel je jedan od pet najboljih redatelja svih vremena, a dalo bi ga se uvaliti i u prvu trojicu.
Ok, HRT3 se trudi prikazati što više kvalitetnih filmova, ali uglavnom se radi o nekim uvrnutim terminima tipa tri popodne, ‘Fantom slobode’ prikazan je u nedjeljnom prime time-u, oko osam i po navečer.
‘Fantom slobode’ jedan je od onih filmova u koje sam se kunio kad sam bio dosta mlađi, uz ‘Diskretni šarm buržoazije’, ‘Taj mračni predmet žudnje’, ‘Ljepoticu dana’ i još neke Bunuelove filmove iz njegove kasnije, ‘francuske faze’, smatrao sam ga samim vrhom filmske umjetnosti.
E, sad, naklon ponovnog gledanja nakon dvadesetak godina, čini mi se kako je ta kasna Bunuelova faza ipak malo lošije ostarila. Ideja je tu, ismijavanje malograđanštine, buržoazije, crkve, licemjernih vjernika i svega drugog čega se možete sjetiti je tu, ali vas nekako predirektno tuče u glavu. Da ne kažem da se radi uglavnom o nabacivanju čudnih i morbidnih skečeva, filmovi su Bunuelu kako je stario sve više gubili na ritmu.
Da se razumijemo, radi se o nesumnnjivim remek djelima, takav je i ‘Fantom slobode’, ali, kako sam ja ostario, u prvi plan mi je ipak izbila Bunuelova meksička faza, ‘Olvidados’ i drugi manji poznati naslovi, kao ‘Anđeo uništenja’, i za kraj te faze ‘Simon pustinjak’, čine mi se originalnijima i svako ‘filmskijim’ ostvarenjima.
I, da ne zaboravite, večeras je na TV-u, na istom tom HRT 3, ‘Taj mračni predmet žudnje’, zadnji Bunuelov film, kojeg ne biste smjeli propustiti.
