Kada je 1985. godine područje rijeke Krke proglašeno nacionalnim parkom, unutar granica istog našao se i grad Skradin. Slijedom toga, dio prirodnog bogatstva spomenutog rječnog bisera bilo je i egzotično drvo paulovnija ili kako ga tamošnji stanovnici nazivaju jednostavnijim imenom – paulonija. No, nije riječ o autohtonom drvu.
– Riječ je o egzotičnom bilju iz Kine koje, dakle, nije autohtono, a što se tiče nacionalnog parka nije vezano za njega. Bilo je samo onih prvih godina dok je Skradin bio unutar granica parka. Danas ga više nema i nije unošeno – objasnila je Anita Jurković, rukovoditeljica Odsjeka za praćenje stanja krajobraza šuma i šumskog zemljišta, u Javnoj ustanovi Nacionalni park Krka.
PAULONIJA U JUGOSLAVIJI
To brzorastuće drvo već je nakon deset godina rasta spremno za sjeću, no skradinski su primjerci paulonije, drva koje je ime dobilo po kćeri ruskog cara Pavla I., Ani Pavlovni, doseglo i do nekoliko desetaka metara, a posjećeni su tek kad su zbog ‘duboke’ starosti postali prijetnja prolaznicima.
Inače, Jurković napominje kako ih je u Skradinu ostalo još nekoliko, no da se na skradinskoj rivi mogu pronaći stabla paulonije koja su u lošem stanju. Stablo koje nemamo često priliku vidjeti u našim krajevima, a prema predaji starijih tako velika i stara stabla, poput onog koji je do prije nekoliko godina krasio skradinsku obalu u dvorištu istoimene pizzerije, mogla su se pronaći na samo nekoliko mjesta na području bivše Jugoslavije.
– Smatra se da su kod nas stigla, vjerojatno, isto kao i žižula – kratko rezimira Jurković. Slučajno ili namjerno, paulonija se, baš poput žižule, primila za skradinsko tlo i tamo ostala do današnjih dana, postavši ponos tamošnjih stanovnika. No, kada je riječ o posjetiteljima Nacionalnog park Krka koji tamo pristižu iz Skradina, oni, čini se, ne primjećuju ništa neobično u drvoredima kraj kojih prolaze.
RED LIPE, RED JASENA
– Nismo imali upite o pauloniji jer se to drvo ionako ne nalazi u sustavu nacionalog parka, a i nije poželjno da bude tamo, budući da se ne radi o autohtonoj biljci – priznaje rukovoditeljica, no dodaje kako se unutar granica nacionalog parka nalaze stabla jasena i lipe koja su tamo pustila korijenje zahvaljujući, vjerojatno, Državnim šumama. Međutim, kaže, sad kad su već tamo, dobro je jer lijepo ih je vidjeti, dok bi njihovo uklanjanje stvorilo ne baš lijepu sliku parka u očima turista.
