Kvaliteta lijekova iz krvi ovisi o brojnim čimbenicima, a započinje pomnim odabirom zdravih davatelja, koje valja pažljivo odabirati i njihovo zdravlje pratiti u skladu s nacionalnim i svjetskim stručnim smjernicama i pravilima.
Biološka priroda toga tekućeg imunološkog materijala rezultira visokim stupnjem varijabilnosti u sastavu, koji je ne samo odraz zdravlja, stila i načina života, već i ekoloških prilika u kojima živi opća populacija u doticaju s raznim vanjskim antigenima, u svakodnevnoj životnoj interakciji iz koje nastaje čaroban spektar prirodnih i imunih antitijela zavisno o geoepidemiloškim čimbenicima podneblja i prostornoekološkim uvjetima u kojima živi stanovništvo iz kojeg se regrutiraju davatelji krvi.
Samodostatnost Ne začuđuje stoga što je još potkraj prošlog milenija Savjet Europske zajednice u jednoj od svojih direktiva u svezi s primjenom ljudske krvi i plazme kao izvornog materijala za proizvodnju esencijalno važnih lijekova propisao: ‘Zemlje članice poduzet će potrebne mjere kako bi promicale samodostatnost (self sufficiency) u ljudskoj krvi ili ljudskoj plazmi u zajednici… te će poduzeti potrebne mjere za razvoj proizvodnje i primjene pripravaka iz ljudske krvi ili plazme’. U prilog tome ide i opsežan dokument Svjetske zdravstvene organizacije iz 1994.
Već je Lois Diamond, jedan od pionira moderne transfuzijske terapije i imunohematologije, transfuzijsku medicinu smatrao najvećim medicinskim dostignućem 20. stoljeća. To je i 15 godina nakon njegove smrti velika istina. Transfuzijska se medicina razlikuje od ostalih grana i po tome što su joj gotovo jednako važni bolesnik i davatelj krvi. Nju nije moguće zamijeniti umjetnim tekućinama. Stoga kvaliteta transfuzijskog liječenja pripravcima i lijekovima iz krvi i dalje ponajviše ovisi o zdravlju i dobroj volji davatelja – zdravih građana svake zemlje. Upravo su oni čuvari principa samodostatnosti dragocjenim imunobiološkim lijekovima, za kojima globalno raste potražnja na svim kontinentima i svim listama lijekova.
Nestašica krvne plazme U tome je smislu sve manje sretnih i samodostatnih zemalja. Svijet je suočen s nestašicom plazme za proizvodnju lijekova, koja raste gotovo eksponencijalno. Suvremena terapija derivatima plazme danas obuhvaća liječenje više od 80 medicinskih prihvaćenih indikacija – poremećaja i bolesti, uključujući neurološke bolesti, imunodeficijencije, poremećaje krvarenja, zarazne i onkološke bolesti i brojne druge. Tom terapijom ljudima se omogućuje da žive ispunjen i produktivan život, kakav bi do prije par godina bio nezamisliv. Tih lijekova ne može biti bez zdravih davatelja krvi i plazme. Time je veće bogatstvo i sreća, a i samodostatnost zemlje koja se može pohvaliti postojanjem tih dragocjenih skupina ljudi – zdravih domaćih dobrovoljnih davatelja.
U svjetlu svega iznesenog, sve veće globalne potrebe bolesnika, s jedne strane, i sve viši zahtjevi optimiziranja prikupljanja i ekonomičnosti proizvodnje lijekova, s druge strane, nameću potrebu kvalitetnije suradnje zdravstvenih ustanova, udruga davatelja i pacijenata, plazma-centara i prerađivača, u budućnosti, upravo radi sve veće nestašice kvalitetne i zdrave krvi i plazme za proizvodnju tih dragocjenih lijekova.
Lijekovi iz krvi, kao i razni specifični antiserumi, antitoksini i alergeni neophodni su u liječenju kako nedostataka faktora koagulacije u bolestima poput hemofilija, imunodeficijencija, upalnih, zaraznih i autoimunih bolesti i cirkulatornih poremećaja poput šoka. Stoga su prozvani od WHO-a kao esencijalni za bilo koji program zdravstvene zaštite upravo radi potrebe da si države osiguraju dovoljnu količinu djelotvornih, kvalitetnih i sigurnih lijekova.
Načelo samodostatnosti podrazumijeva dovoljnu količinu tih lijekova proizvedenih iz krvi/plazme domaćih davatelja i dovoljnu količinu rezervi za stanovništvo svake zemlje i čitavih regija, u miru, izvanrednim situacijama poput rata, poplava, potresa, velikih epidemija i drugih nepogoda. A tu je i njihova izvrsna kakvoća, djelotvornost i sigurnost primjene s obzirom na krvlju prenosive bolesti i razne epidemije, poput HIV-a, hepatitisa B i C, malarije i sličnih bolesti.
Treba li još argumenata za spas Imunološkog zavoda?!
Izvor: www.liderpress.hr
