Oko 350 vjernika Šibenske biskupije, predvođenih šibenskim biskupom Antom Ivasom sudjelovalo je na biskupijskom hodočašću u sveta mjesta južne Poljske od 5. do 11. listopada ove godine. Prvo odredište bila je Częstochowa i njezino poznato svetište na Jasnoj Gori. Jasna Gora je najpoznatije poljsko marijansko svetište i jedno od najznačajnijih u svijetu (2004. je zabilježeno 3,5 milijuna hodočasnika iz 66 različitih država). Nalazi se na brdu unutar grada. Predmet štovanja je Gospina ikona, koja Gospu prikazuje s Isusom u naručju. Ikona se nalazi u bazilici Rođenja Marijina unutar pavlinskog samostana. Legenda kaže da ju je naslikao sv. Luka na dasci stola koju je sam Isus napravio te da ju je spasila sv. Helena i donijela u Carigrad u 4. st. Za vrijeme ikonoklastičkog pokretabila je skrivena u šumama Poljske i kasnije donesena u Częstochowu. Nakon svih događaja, 1430. za tu je sliku izgrađena velika gotička katedrala, a u 17. i 18. st. je uređena u baroknom stilu. Kralj Jan II. Kazimir okrunio je Majku Božju kao caricu Poljske.
Hodočasnici su u Jasnoj Gori proveli dva milosna dana. Osim privatnih pobožnosti, slavili su zajedničko euharistijsko slavlje u kapeli Uznesenja Marijina, sudjelovali na večernjim pobožnostima zatvaranja slike, kao i na ranoj pobožnosti otvaranja slike tijekom sv. Mise koju je predslavio biskup Ivas. U jednu molitvu stapali su se zazivi, pobožnosti i pjesme na poljskom i hrvatskom jeziku. Hodočasnici su zatim molili križni put u vanjskom dijelu svetišta, uključujući u molitve razne potrebe naše domovine i naših obitelji. Sve hodočasnike zadivila je pobožnost Poljaka i molitvena gesta klečanja koja je pridržana svih hodočasnicima bez obzira na životnu dob.
Trećeg dana hodočasnici su posjetili Wieliczku, grad u blizini Krakowa, i njegov poznati Rudnik soli, koji je 1978. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine. Rudnik soli Wieliczka je kontinuirano proizvodio stolnu sol od 13. stoljeća do 2007. godine kao jedan od najstarijih rudnika soli u Poljskoj. Vjeruje se da je tada bila 14. najstarija tvrtka koja je još uvijek djelovala na svijetu. Rudnik od devet katova doseže dubinu od 327 metara i dug je preko 300 km. Turistička cesta je duga 3.5 km i obilazi najznamenitije dijelove rudnika. Među njima se ističu brojne skulpture i dvorane koje su rudari isklesali iz žive kamene soli. Posebnu pažnju privlači veličanstvena podzemna crkva sv. Kinge, najveća podzemna crkva na svijetu.
Za posjeta rudniku posjetitelji se spuštaju niz 378 stuba, 67 metara u dubinu, kako bi posjetili rudarske hodnike, kapele, oltare, skulpture i slano jezero sve do dubine od 135 metara, gdje se nalazi dizalo koje ih vraća na površinu.
Hodočašće se nastavilo u središtu Krakowa gdje su hodočasnici s biskupom slavili euharistijsko slavlje u velebnoj bazilici Djevice Marije pod kojom su, budući da se taj dan slavio Dan neovisnosti Republike Hrvatske, molili za domovinu. U spomenutoj bazilici se nalazi poznati drveni oltar kojeg je isklesao Veit Stoss. Bazilika je služila kao arhitektonski model za mnoge crkve, koje su izgradili poljski iseljenici u inozemstvu.
Četvrtog dana hodočašća odredište su bile Wadowice, rodno mjesto sv. Ivana Pavla II. Vjernici su slavili sv. misu u crkvi Papinog krštenja koja je posvećena Prikazanju BDM. Svima je posebno mjesto molitve bila kapela u kojoj je kršten naš dragi sveti Papa. Nakon toga su hodočasnici obišli muzej u rodnoj kući sv. pape Ivana Pavla II. i karmelićansku crkvu sv. Josipa.
Program se nastavio posjetom koncentracijskom logoru Auschwitz u blizini grada Oświęcima. Logor je osnovan 20. svibnja 1940. na području stare poljske vojarne i jedan je od najstravičnijih koncentracijskih logora uopće. Većina zarobljenika je smrtno stradala u plinskim komorama, od izgladnjivanja, prisilnog rada, nehigijenskih uvjeta, izravnim pogubljenjima i u medicinskim eksperimentima. Tijekom obilaska hodočasnici su molili za sve žrtve znanih i neznanih logora svuda po svijetu. Izrazi lica svih hodočasnika koji su obišli ove prostore dovoljno su govorila o potresenosti viđenim.
Zadnji dan hodočašća bio rezerviran za razgledavanje Krakowa. Započeo je svečanim euharistijskim slavljem u crkvi sv. Barbare u središtu grada. Nakon toga uslijedila je šetnja ulicama grada do povijesnog na brduWawel, gdje su smještene najvažnije gradske znamenitosti: katedrala i kraljevski dvorac. Katedrala sv. Stanislava i Vaclava se smatra poljskim nacionalnim svetištem i u njoj su pokopani poljski kraljevi i mnogi ugledni Poljaci. Njene je temelje postavio prvi poljski kralj Boleslav Hrabri. Katedrala je kroz povijest, a posebice između 12. i 14. st., mnogo puta pregrađivana i proširivana. U samom središtu katedrale nalazi se grobnica sv. Stanislava, biskupa i mučenika, koji je ubijen 1079. prema naredbi kralja Boleslava Hrabrog. Uz katedralu nalazi se Zigmundova kapelica.
U jednom od tornjeva nalazi se najveće i zvono u Poljskoj. Teško je gotovo 13 tona i zahtjeva snagu 12 ljudi da bi se njime pozvonilo. Zvono “Zigmund” zvoni samo u rijetkim prilikama, i to da bi obilježilo događaje od izuzetne važnosti za Krakow i Poljsku tijekom religioznih i nacionalnih praznika. Smatra se za jedan od nacionalnih simbola Poljske. Uz katedralu hodočasnici su obišli vrlo vrijednu crkvenu izložbu povijesnih i najnovijih liturgijskih predmeta i odjeće, naravno, velikim dijelom povezanih uz osobu sv. Ivana Pavla II.
Boravak u Poljskoj završio je posjetom svetištu Milosrdnog Isusa u Lagiewnikiju. U svetištu se nalaze grob sv. Faustyne Kowalske i slika Milosrdnog Isusa iz 1943. godine. Svetište je u sklopu samostana sestara “Naše Gospe od milosrđa” u kojem je jedno vrijeme živjela i 1938. umrla sv. Faustina. Vjernici su na grobu sv. Faustineiz molili krunicu Božanskog milosrđa i iskazali počast pred njezinim relikvijama.
Duhovno okrijepljeni i zahvalni Bogu za bogato duhovno iskustvo hodočasnici su se uputili natrag u domovinu te pristigli u Šibenik idućeg dana u podne.
IZVOR: Šibenska biskupija
