Šibenčanin Ante Samodol, voditelj je grupne tjelovježbe i bodywork praktičar koji svoje aktivnosti provodi u Vježbaonici ‘Kod Ante’ na Biocima. Upravo u studenom obilježava 20. obljetnicu svog predanog rada, a za Šibenski portal ispričao je kako ga je zaintrigirao svijet yoge i meditacije te na koji način pomaže ljudima sa svojim tretmanima.
Kada i kako je sve počelo? Što te motiviralo?
Počeo sam u 12. godini, davne 1985. godine, motiviran kung fu filmovima kina ’20. Aprila’. Vježbao sam karate u KK Osvit i uz pomoć tad rijetkih knjiga samostalno otkrivao svijet yoge i meditacije. Uz studij strojarstva u Zagrebu ozbiljno se posvećujem disciplinama istoka. Kyokushinkai karate, mushindo kempo, joga, chan meditacija i budizam mi postaju svakodnevica. Povratkom u Šibenik 2002. godine pokrećem grupno vježbanje yoge uz rad u obiteljskoj građevinskoj tvrtki. Paralelno se školujem, postajem certificirani učitelj zenyoge i shiatsu praktičar. Napuštam građevinu i 2013. godine pokrećem novu tvrtku za navedene djelatnosti. 2018. godine postajem instruktor fitnesa u teretani. Obrazovanje nastavljam kroz domaće i inozemne seminare od USA preko EU, Indije do Taiwana. Osobno prakticiram Dzogchen.
Kako izgleda jedan tvoj tipični radni dan?
Kroz jutro obično budu bodywork tretmani i/ili vođena tjelovježba. Sredinu dana posvetim osobnoj praksi. Kasno popodne opet tretmani, poslije vođena tjelovježba. Završim kasno navečer.
Možeš li nam reći nešto više o vještinama za koje smatraš da će biti potrebne ljudima 21. stoljeća?
Kroz praksu podučavanja uviđam da je suvremeni čovjek izgubio osnovne obrasce disanja i kretanja, te samosvjesnost. Ljudi su se pogubili u ritmu života, ne uspijevaju sebe psihofizički osjetiti. Osnovni zadatak bio bi povratiti svijest o samom sebi i osnovnim biomehaničkim obrascima života. Kad se to usvoji onda na red dolaze sve ostale vještine kao nadgradnja.
U kakvom su zapravo ljudi psihičkom, odnosno, fizičkom stanju nakon ‘lockdowna’ i kako popraviti stanje?
Bez obzira na zatvaranje mislim da velika većina nije ni svjesna svog lošeg stanja i takvo stanje smatra normalnim. Da bi se popravili trebaju prvo sebe osjetiti i djelovati, svatko po svom osobnom kapacitetu.
Kako su ljudi u Šibeniku u početku reagirali na tvoje vještine i vrste treninga, odnosno, tretmana i kako je sada kada je već prošlo neko vrijeme?
2002. godine, kad sam počeo, joga je bila nepoznanica i vodio sam grupu poznanika i prijatelja koji su mi ukazali povjerenje. Bili smo svi mlađi i tada je vježbanje bilo energičnije. Kao takvo dobro je prihvaćeno i grupa se povećavala. Selili smo po raznim lokacijama i ustalili se u dvorani Osnovne škole Faust Vrančić. U to vrijeme se povećao interes i rastao je broj i raspon dobi polaznika, što je rezultiralo raznolikošću vježbi. Vježbanje postaje sveobuhvatnije i joga biva samo dio veće cjeline. Tu počinje razvoj mog osobnog stila.
Sad nakon punih 20. godina tjelovježbu vodim po načelu nadrealne improvizacije. Kroz vježbanje vježbače dovodim u psihofizičke situacije koje imaju izravan i potpun odaziv, nastojim ih ‘resetirati’, dovesti ih u početno stanje i ponovo pokrenuti. Vraćam ih na izvorne psihofizičke postavke koje su suvremenim životom narušene. Zbog toga se taj stil ne da uokviriti u trenutno uobičajene nazive raznih tjelovježbi. Takav oblik vježbanja je sveobuhvatan, svojstven i zahtjevan, ali zato daje cjelovite dobrobiti, na sve tri razine – tijela, energije i uma. Oni koji vježbaju imaju kapacitet sve to razumjeti i prakticirati, te uživaju plodove i zadovoljni su. Bodywork tretmane također radim na svoj način, a to je zasebna priča…
Što je po tvom mišljenju ostavilo najveći utjecaj na ljude koji dolaze k tebi?
Bilo bi lijepo da je to prirodan, slobodan i intuitivan izražaj tijela i uma.
Radiš li s djecom? Što bi savjetovao roditeljima kako da djeca razvijaju bolje psihološke i fizičke sposobnosti?
S djecom radim samo bodywork tretmane. Savjeti koje inače dajem su biomehaničke prirode, jer je u zdravom tijelu zdrav duh. Pomažem ljudima prvenstveno da osvijeste sebe te da svojim odlukama i djelovanjem preuzimaju odgovornost, jer ako su oni bolji i djeca će im biti bolja.
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Nastojim da mi je budućnost uvijek sadašnjost.