Zahvaljujući ponovno uspostavljenoj suradnji Muzeja grada Šibenika i Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izložba Giovanni Battista Piranesi i vedutistički odjeci / Iz fundusa Kabineta grafike HAZU, osmišljena povodom tristote godišnjice rođenja Giovannija Battiste Piranesija (1720. – 1778.), nakon virtualnog prikazivanja (siječanj 2021.) te zagrebačke izložbe održane u Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u lipnju 2021. godine, predstavlja se šibenskoj publici te će biti otvorena od 10. svibnja do 16. lipnja.
U fokusu izložbe bakropisi su posljednjeg velikog starog majstora talijanske grafike i najvećega grafičkog genija poslije Rembrandta, odnosno pojedinačni listovi iz antologijske serije Vedute di Roma (od 1740-ih do 1778.) te pojedinačni listovi iz više Giambattistovih serijâ (Antichità Romane de’ Tempi della Repubblica e de’ primi Imperatori (1748.), Campius Martius Antiquae Urbis Romae (1762.), Vasi, Candelabri, Cippi, sarcofagi, tripodi, lucerne ed ornamenti antichi (1778.) i Différentes vues de quelques Restes de trois grands Edifices qui subsistent encore dans le milieu de l’ ancienne Ville de Pesto autrement Posidonia qui est située dans la Lucania (1778.)). Izloženi niz bakropisa trasira genezu umjetnikova rukopisa u vremenskoj progresiji, ocrtava fizionomiju autorskog opusa – temeljenog na arheologiji, vedutizmu i primijenjenoj umjetnost, ali otvara i pitanje difuzije i brojnosti naklada koje nadilaze Piranesijev životni vijek te aporije autorstva u kasnijim serijama.
Pored bakropisa slavnog grafičara, izložba predstavlja odjeke Giambattistovih djela u bakropisima njegova sina Francesca te unutar grafičke produkcije veduta grafičara na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Proširenjem referencijalnog okvira odabranim grafikama iz serije Antiquités de la Grande Gréce (1804. – 1807.) Francesca Piranesija, najbližeg Giovannijeva sljedbenika i nastavljača, te na ostvarenja nekolicine talijanskih klasicista u kojima se prepoznaju utjecaji vedutističkih kompozicija velikog majstora, s jedne strane dotičemo se valorizacije Francescova djela nastalog u sjeni oca, dok s druge kontekstualiziramo fenomen Grand Toura i sretnog usuda kultnih veduta nenadmašnog Giovannija Battiste Piranesija.
