Gostujuće kazalište GK Joza Ivakić Vinkovci povodom 85-te obljetnice rođenja Ive Brešana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku, 25. i 26. svibnja u 20 sati, izvest će predstavu ‘Viđenje Isusa Krista u kasarni V.P.2507’. Sljedeći tjedan je na rasporedu još jedna predstava, ‘Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja’ gostujućeg kazališta HNK Mostar.
Zbog epidemioloških mjera na programima u HNK u Šibeniku može prisustvovati samo 82 gledatelja. Ulaznice možete kupiti na www.mojekarte.hr i na blagajni kazališta od 10 do 12 sati, te na sam dan programa jedan sat prije početka predstave.
Predstava je koprodukcija Gradskog kazališta Joze Ivakića, Narodnog pozorišta Tuzla, Hrvatskog kazališta Pečuh i Umjetničke organizacije Slavonski Brodway iz Slavonskog Broda. U predstavi glume dramski prvak Goran Grgić, potom još jedna poznati zagrebački glumac, Ljubo Zečević, Vinkovčanin Vladimir Andrić, novi član profesionalnog ansambla vinkovačkog Gradskog kazališta Vedran Dakić, a tu su još i veteran Zorko Bagić, Andrija Krištof, Luka Stilinović, Ivan Simon, Domagoj Ivanković, Karlo Bernik i Matko Duvnjak Jović.
Režiju potpisuje Jasmin Novljaković, koji je redateljski potpisao i veliku uspješnicu Gradskog kazališta Joze Ivakića , predstavu ‘Štajga’ po romanu Ivane Šojat, koja je nedavno osvojila i nagradu Zlatni studio za najbolju predstavu. Da je riječ o doista iznimnoj predstavi, redateljski i glumački dovedenoj do izvrsnosti govori i poziv za sudjelovanje na ovogodišnjim 31. Marulićevim danima koji su jedan od najcjenjenijih hrvatskih kazališnih skupova.
‘Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja’ gostujućeg kazališta HNK Mostar održat će se u HNK Šibenik 27. svibnja u 20 sati.
‘Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja’, hrvatski dramski klasik, ovjenčan brojnim nagradama za tekst i još brojnijim nagradama za mnoga uprizorenja u prošlih četrdeset i šest godina na profesionalnim i amaterskim pozornicama u bivšoj Jugoslaviji i inozemstvu, uglavnom jamči uspjeh svakoj kazališnoj kući kao svojevrsni repertoarni eliksir. No s druge strane, upravo zbog činjenice da je njezina repertoarna zavodljivost utkana u kolektivno nesvjesno ovih prostora, njezina postavka može biti mač s dvije oštrice.
Kako ne proliti vino iz Brešanovih bačvi u svijetu u kojem je Bukara postao opća imenica za korumpiranog i autokratskog političara, dok se termin bukarizacija uvriježio kao metafora odsustva bilo kakve moralne i društveno odgovorne vlasti? Čini se kako je rezervoar scenskih interpretacija i tumačenja Brešanovog komada postao užasno predvidljiv ili barem sužen na lokvicu u kojoj se više ni Omelija ne može utopiti. I zato je ‘donjomrduški Amlet’ izazov i za kuću, i za ansambl, i za redatelja.
