Umirovljeni građevinar Dušan Praskić preminuo je u Šibeniku u 79. godini, tek tri i pol mjeseca od kad je klupu autobusnog kolodvora zamijenio stanom u koji ga je smjestio šibenski poduzetnik Vlado Čović. Kako se Praskića obitelj odavno odrekla, a s mizernom mirovinom nije mogao pokrivati ni najosnovnije troškove, sahranu na groblju sv. Ane podmirit će Grad Šibenik.
Dušan Praskić radio je dugo godina na građevini, a zbog jednog teškog pada ostao je invalid i otišao u mirovinu.
– Živio sam u Novoj Gradiški, tamo sam radio 30 godina, a onda kad je počela Oluja, došao sam ovamo. Sudjelovao sam u Domovinskom ratu. I tako sam ostao u Šibeniku, radio u Izgradnji šest-sedam godina. A sad imam mirovinu koja mi ne pokrije ni lijekove. To mi teško pada. Još ih nisam podigao, a davno sam trebao, ali šta ću kad nemam novca. Ne mogu ih podići dok mi ne dođe nova mirovina. I to vam je sad tako. Pijem ih više vrsta. Svi dođu 700 kuna. Noge su mi natečene. Cirkulacija je nikakva. Voda je u koljenu i može otić gore u pluća i, da se to ne dogodi, trebao bih piti lijekove – s tugom u glasu pričao je lani u studenome Dušan.
Govorio je kako obitelj ima, ali nemam, da oni nisu dobri jer je on njima bio dobar dok je radio i zarađivao, sad su ga odbacili kao da nije njihov. Kćeri su mu udane u Zagorju, a sin je u Gradiški.
