Skradinski buk na rijeci Krki najduža je sedrena barijera u Europi. Naime, rijeka Krka ima iznimno povoljne fizikalno-kemijske uvjete i hidrološko stanje za taloženje sedre. Zato je duž njezina toka nastalo sedam očaravajućih slapova – Skradinski buk, Brljanski slap, Manojlovac, Rošnjak, Miljacka, Bilušića buk i Roški slap. Međutim, njihove sedrene pregrade se razlikuju iako su na istoj rijeci, jer se sedra na nekim mjestima taloži polaganije, na nekima brže, a i njezino taloženje nije započelo na svim mjestima u isto vrijeme. Također, uvjeti poput brzine strujanja vode, nagiba i građe riječnog korita nisu ni na jednom slapu isti pa otud i raznolikost slapova, čak i pojedinih njegovih dijelova.
Najčešći oblici sedre u krškim tekućicama jesu podvodni pokrivači, pragovi i barijere, koje nalazimo na dnu krških brzica, zastori i konzole koji nastaju na mjestima gdje se voda prelijeva niz stijene, te brade, žljebovi i cijevi koji stvaraju slapove.
Razvoj sedrenih pregrada odvija se tako da se najprije oblikuju sedreni pragovi, i to na blagim izbočinama u rijeci, ispod njezine površine. Ti pragovi rastu okomito, pa usporavaju otjecanje i stvaranje slapišta koja se ubrzavaju nizvodno a usporavaju uzvodno. Na taj način nastaju drugi sedreni oblici, zastori i konzole na mjestima gdje se voda slijeva niz okomitu stijenu te brade, žljebove i cijevi koje nalazimo na mjestima gdje se veće količine vode obrušavaju tvoreći slapove.
Sedrene tvorevine razvijaju se postupno, s čitavim nizom oblika. Izgled sedre koja se izdiže na slapovima nije kompaktan, a ispod slapova nastaju šupljine, čitav novi mikroprostor koji se ne može vidjeti, pišu iz Nacionalnog parka Krka o fenomenima naše kraške ljepotice.
