Gotovo da i nema osobe koja tijekom djetinjstva nije svjedočila nasilnom ponašanju među mladima, situacija u kojima se grupa učenika učestalo rugala jednom, punašnijem kolegi, ili bi se okomili na učenika koji nije bio ‘funcut’ kao ostali, nije se oblačio po mjeri drugih, ili nije u dovoljnoj mjeri izražavao dječački nestašluk pa je zato postajao meta. Prva istraživanja o nasilništvu među djecom iz 2002. godine ukazivala su kako je svako peto dijete u Hrvatskoj bilo žrtva učestalog nasilja.Izložena nasilnim sadržajima iz medija, ali i u stvarnom životu, djeca često nesvjesno stvaraju toleranciju na nasilje, a počesto nasilje preuzimaju i kao obrazac ponašanja.Rezultati brojnih studija koje su provedene na ovu temu donose kako djeca najčešće nasilnici postaju iz straha da sami ne bi postali žrtve, ili naprosto zato što su u prošlosti bili nečija meta, pa se na taj način brane od svih novih napada. Prema statističkim pokazateljima, međuvršnjačko nasilje u čitavom svijetu, Hrvatskoj, pa i Šibensko-kninskoj županiji uzima maha. Čak i policijska izviješća donose sve više priča o nasilnim incidentima koji se najčešće među maloljetnicima događaju u školama, a nerijetko završavaju čak i tjelesnim ozljedama.
KRŠILI RED I MIR
Prije dvadesetak dana u šibenskoj Medicinskoj i kemijskoj srednjoj školi učenica se bez ikakvog posebnog povoda najprije verbalno, a onda fizički nasrnula na svoju kolegicu. Pred drugim đacima te škole s nekoliko udaraca u glavu svoju je mlađu kolegicu bacila na pod, a potom joj zadavala serije udaraca nogama. Šibenska policija o ovom događaju nije izvijestila javnost. Izvidi su, odgovaraju na naš upit, još uvijek u tijeku, a o rezultatima će javnost izvijestiti na vrijeme. Nažalost, ovo nije izolirani slučaj. U posljednjih pet godina, prema evidenciji šibenske policije, na šibensko-kninskom području maloljetnici su kršili javni red i mir 136 puta. Na crnoj listi maloljetničkih krimena u spomenutom razdoblju je i 29 zapljena opojnih droga, dva događaja u kojima se, u sukobu maloljetnika, koristilo vatreno oružje, te četiri slučaja podmetanja požara. Najgora statistika kada su mladi u pitanju odnosi se na otkrivene prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U pet godina, maloljetnici sa šibensko-kninskog područja upisali su nevjerojatnih 6.624 prekršaja! Iako policija vrši prevenciju na svim poljima, te je u spomenutom periodu održano nekoliko stotina preventivnih akcija usmjerenih ka maloljetnicima, učiteljima i roditeljima, s ovom se pošasti teško boriti.
Zorana Vrbičić, šibenska pedagoginja u OŠ Jurja Dalmatinca, govoreći o problematičnom ponašanju među mladima još je ranije za Šibenski tjednik navela kako ne primjećuje’neku’ devijaciju već, nažalost, sveopću devijaciju. Djeca su se uvijek, kaže, nadmetala, tukla, svađala, borila, ali nikad to nije bilo na ovakav način, nikad u djeci nije bilo toliko agresije. Ako su se i potukla, nastavlja, na koncu bi se izmirila i ispričala, shvaćajući da su u trenutku sukoba bili vođeni emocijama, a ne razumom. Zapanjujuće je što toga više nema, što se sada bori do kosti i ne biraju se niti načini niti metode, kaže Vrbičić.
NASILJE NA INTERNETU
U posljednje vrijeme nasilje se prebacilo i na Internet. Kako je uputila naša čitateljica Ana Maria Filipović Grčić, inače studentica Filozofskog fakulteta, aktivna borkinja za temeljna ljudska prava, na facebook-u je primijećen trend osnivanja grupa postavljanja fotografija djevojaka pod koje se postavljaju lascivni, neugodni i nadasve nepotrebni komentari.Naša čitateljica reagirala je kada je vidjela da se u jednoj takvoj grupi kao meta našla jedna profesorica šibenske Ekonomske škole.
– Navedeno smatram napadom na dostojanstvo pojedinca, izuzetno velikim nepoštovanjem institucije i školskog osoblja, da ne naglašavam problem seksualnog objektiviziranja. Riječ je o seksualnom uznemiravanju. Takvo ponašanje treba biti sankcionirano, društvo treba imati jasan stav o nultoj toleranciji prema nasilju a učenici koji su doprinijeli ovakvoj atmosferi – kažnjeni – navodi Filipović Grčić.
Zorana Vrbičić istaknula je kako su djeca bombardirana nasiljem, na internetu, na televiziji, u okolini. Osobito podmuklim pedagoginja smatra upravo internetsko nasilje.
– Strašna je sama spoznaja kako neko dijete u sigurnoj atmosferi svoje sobe misli da je jako i moćno, pa putem facebooka ili mailomšalje ružne poruke nekom drugom djetetu. Riječi bole, nekad je bolje da vas netko ‘pecne’, a da znate razlog, nego da vam netko kaže nešto neprimjereno, pa se pitate jeste li zaslužili, kako vas drugi gledaju, što s vama nije u redu. Takvo nasilje može izazvati tragične posljedice za dijete koje s tim jako teško živi – napomenula je Vrbičić za Šibenski tjednik dodajući kako, nažalost, pedagozi nemaju alata koji bi bili efikasni u borbi s takvim nasiljem. Najučinkovitija je riječ, kaže, no jako je važno i da u osobi roditelja pedagog ima suradnika. Tek tada se nešto može učiniti.
