Ovisnost je bolest cijele obitelji, a ne samo pojedinca i tako treba pristupati u liječenju bolesti ovisnosti, kazao je u Šibeniku na konferenciji za novinare u povodu Mjeseca borbe protiv ovisnosti doktor Zoran Zoričić, subspecijalist za bolesti ovisnosti i voditelj Referentnog centra Ministarstva zdravlja za ovisnosti.
– Situacija s bolešću ovisnosti u našoj županiji slična je onoj na razini Hrvatske i negdje smo u nacionalnom prosjeku. Stopu liječenih ovisnika imamo višu od prosjeka Hrvatske, ali to ne znači da smo gori od ostalih, nego samo da se više ljudi javilo na liječenje. Jedino u odnosu na slabije naseljene županije imamo nešto više ovisnika. Sve više je novih sintetskih kanabinoida koji su lako dostupni, a mladi nisu svjesni opasnosti koje im prijete od tih droga. Ni roditelji nisu svjesni da im djeca mogu nastradati od samo jednog uzimanja takvih droga, upozorila je Zora Jurin, voditeljica Odjela za zaštitu mentalnog zdravlja, prevencije i izvanbolničkog liječenja Zavoda za javno zdravstvo Šibensko-kninske županije.
Pozvala je roditelje da čim uoče promjene u ponašanju, a najčešće su to slabije ocjene u školi i češći izostanci, popričaju s djetetom i, ako sami ne mogu utvrditi što se dešava, potraže stručnu pomoć, bilo u školi, kod svog liječnika ili u Zavodu gdje im jamče anonimnost i prijem bez uputnice.
– Po zadnjim istraživanjima školska djeca počinju piti već negdje s 12 do 14 godina, a najčešće prvi alkohol dobiju u obitelji od roditelja. Mladi najčešće počinju s marihuanom i tu nam je prosjek iznad europskog. Oko 30 posto djece u prvom razredu srednje škole je probalo bar jednom u životu neku od psihoaktivnih tvari. I po pušenju kod mladih smo negdje u vrhu Europe. Ohrabruje što kod teenagera za sada nema zabrinjavajućeg broja ovisnika o teškim drogama, a u padu je i ukupan broj ovisnih o opijatima, naglasila je doktorica Jurin.
Problem droga je najveći jer dovodi do razaranja ličnosti, a posljedično i cijele obitelji, no doktor Zoričić upozorava i na druge oblike ovisnosti koje ne treba zanemarivati.
– Puno veći problem su kod nas legalna sredstva, poput nikotina koji stvara daleko veći problem u Hrvatskoj, a na drugom mjestu je alkohol. Danas nam je broj ovisnika o alkoholu stabilan i kreće se oko 200 tisuća ljudi, ali to morate množiti sa tri do četiri člana obitelji. Dolazimo do podatka da je svaka četvrta obitelj u Hrvatskoj ugrožena alkoholizmom jednog njezinog člana. Zadnjih nekoliko godina imamo apsolutnu kontrolu ovisnosti o heroinu, za razliku od ratnih i prvih poratnih godina. Novi trendovi su sve više ovisnika o sintetskim kanabinoidima i amfetaminima i tu nam je teško pratiti što sve dolazi na tržište, kazao je doktor Zoričić.
U zadnjih dvadesetak godina pojavio i rastao novi problem s igrama na sreću pa danas imamo oko 50 tisuća ljudi u Hrvatskoj koji imaju problem patološkog kockanja.
– Taj problem je vrlo sličan alkoholizmu jer rastura cijelu obitelj, a ne percipira se u društvu toliko ozbiljno. Sustavi borbe protiv svih tih oblika ovisnosti su nam različiti. Tako sustav za borbu protiv alkoholizma počiva na bolničkom dijelu i kombinira se sa grupama samopomoći i jedan je od uspješnijih modela koji smo izvezli. Sustav tretmana droga oslonjen je više na županijske službe za bolesti ovisnosti i na supstitucijski tretman. To nije liječenje, nego program smanjenja štete i kontrole te populacije unutar zakonskih okvira. Uz transplantacije to jedan od najboljih sustava u našoj medicini u kojem je oko 7.000 registriranih ovisnika. To nije liječenje, ali pristup je sličan kao i kod svih drugih kroničnih bolesti koje liječnici ne liječe, nego samo pomažu da se uz njih živi, naglasio je doktor Zoričić.
Iskustva su pokazala da ovisnik, koji se odluče za skidanje sa supstitucijske terapije, jako puno riskira i često puta dođe do pogoršanja stanja pa i predoziranja te smrtnog ishoda.
– Još uvijek, međutim, nemamo razvijen sustav borbe protiv ovisnosti o kocki. Ta ovisnost se kod nas pojavila tek iza 1995. godine kada je država počela odobravati koncesije za igre na sreću. Imamo Klub ovisnika o kocki – KLOK, koji je ogledni model za tretman i proteklih desetak godina kroz njega je prošlo više od tisuću obitelji koje su imale problem s kockom. A četvrto s čime se susrećemo i još uvijek nemamo terapijski odgovor je ovisnost o suvremenim medijima, odnosno o ekranu u bilo kojem obliku. Taj problem uočen je tek 1998. godine i to najprije kod pripadnika takozvane ‘žute rase’. Kod ove ovisnosti ne možemo govoriti, kao kod drugih ovisnosti, ili ćeš biti pred ekranom ili nećeš, jer to postao način i stil života. Ovdje je bitno uvođenje kontrole i socijalizacija, posebno kod mladih, napominje doktor Zoričić dodajući da u ovisnostima nikad nije bilo bitno sredstvo, nego ličnost pojedinca, osobe, koja ima ovisničku sklonost da se pred životom skloni u neku od ovisnosti.
