Današnjim danom 30. listopada 1412. godine datirana je isprava dužda Mletačke republike Michaela Stena kojom Šibenik ‘stavlja pod mletačku zaštitu’, objavio je Bruno Brakus iz Muzeja grada Šibenika. Bio je to prijelomni događaj u povijesti Šibenika, kojim je otpočela gotovo 400-godišnja vladavina Venecije nad našim gradom. Izdavanju isprave prethodila je trogodišnja borba u kojoj je Šibenik pokušao izmaći vlasti Mletačke republike.
Šibenska komune 28 mjeseci je odolijevala napadima mletačkih snaga. Mletačke snage utaborile su se na ključnim položajima u neposrednoj okolici Šibenika odakle su ometali opskrbu grada. Čak su i utvrde u Kanalu Sv. Ante bile u rukama napadača zahvaljujući izdaji njihova zapovjednika Ivana Mišića, koji ih je predao Mlečanima. Uz svakodnevne mletačke napade Šibenik je iskusio i zaoštravanje unutrašnjih sukoba između plemića i pučana u kojem su potonji privremeno preuzeli vlast. Nakon sloma vlade pučkih kapetana, koji su bili glavni protivnici Mlečana, u gradu sve više prevladava promletačka stranka. Da bi iskoristio situaciju dužd Steno šibenskim plemićima šalje pismo u kojim im jamči poštivanje njihovih prava i privilegija.
Mletačkom preuzimanju grada više se nije imao tko suprotstaviti. Pučki kapetani bili su svrgnuti i potom smaknuti, kraljeva vojska bila je daleko a sama komuna izmučena trogodišnjim mletačkim napadima. Ipak Šibenik nije bio toliko oslabljen da bi se bezuvjetno predao Veneciji. Posredstvom svećenika Šimuna, Mlečanima su dostavljeni uvjeti predaje grada. Radilo se o poštivanju autonomije Šibenika, očuvanje njegovih gospodarskih interesa te zaštite njegova teritorija od opasnosti iz zaleđa. Mletački dužd Michael Steno je zahtjeve Šibenčana u izmijenjenom obliku objelodanio u ispravi (dukali) datiranoj na 30. listopada 1412.
Uobliku osamnaest kapitula (članaka isprave). Sama isprava sadrži deklaraciju u kojoj se dužd zajedno s konzulima i ad hoc deputatima Venecije zaklinju na evanđelje i križ da će se držati svih stavki isprave. Na početku same dukale dužd izjavljuje da su se ‘vođa, komuna i građani’ Šibenika predali ‘pod starateljstvo’ Venecije. Od osamnaest kapitula pet ih je imalo bitno izmijenjen sadržaj u odnosu na zahtjeve Šibenčana, još pet ih je imalo donekle izmijenjen sadržaj dok ih je osam Venecija prihvatila u cijelosti. Izmjene su se uglavnom odnosile na prava koja je Šibenik dobio od Ludovika I., a koje je Venecija odbila priznati te na sudske ovlasti kneza koje su prilagođene mletačkoj administrativnoj praksi.
Tako da se može reći da su izdavanjem ove isprave odnosno stupanjem pod vlast Venecije, Šibeniku ostala njegova komunalna autonomija ali s mletačkim obručem koji će se u budućnosti samo sužavati, napisao je Bruno Brakus iz Muzeja grada Šibenika.
