Bivša studentica Turističkog menadžmenta na VUŠ-u, Katarina Mujan, nakon diplome sama je sebi otvorila vrata turizma i postala prvi turistički vodič u Šibeniku koji priča japanski. No, iznenadit ćete se kad pročitate kako je Katarina japanski naučila – sama. Katarinu smo uhvatili nakon predavanja koje je održala studentima VUŠ-a.
– Od malih nogu sam zaljubljena u Japan i japansku kulturu. Veliku ulogu tu su imali anime crtići koji su, nažalost, bili sinkronizirani i to na njemački, jer sam ih gledala na njemačkoj televiziji. Godinama kasnije, iz neke nostalgije, ponovo sam pogledala anime, no ovog puta na japanskom. Tada sam dobila ideju i napokon počela učiti japanski jezik kojeg evo učim već tri i pol godine – pojašnjava.
Katarina je prve lekcije skinula sa interneta jer nije znala koliko će je držati želja za učenjem. Uskoro je naručila knjige preko interneta, koje su zapravo bile za govornike engleskog jezika.
– Također, instalirala sam nekakve aplikacije kako bih mogla razgovarati sa izvornim govornicima, a uskoro su uslijedili i skype razgovori – kaže.
Nakon diplomiranja sve je slobodno vrijeme koristila za učenje jezika.
– Ipak je to cijeloživotni proces, tako da i dalje učim – priča Katarina koja je prvi i jedini turistički vodič sa znanjem japanskog jezika.
Bitno je poznavati japansko pismo, no kaže da se najbolje izražava kada piše preko kompjutera, a ne rukom.
– Pisati rukom je dosta komplicirano, usporedila bih to sa slikama Picassa. Kada vidite sliku prepoznate da je to njegovo djelo, no ako vas netko pita da mu nacrtate točno takvu sliku, to neće biti moguće. Točno je tako sa japanskim znakovima – priča.
Naglašava kako je hrvatski jezik puno teži nego japanski, prvenstveno zbog gramatike.
– Njihova gramatika je jako jednostavna, jer postoje samo dva vremena – prošlost i sadašnjost. Imenice nemaju ni rod ni broj, te ne postoji deklinacija. Zamjenice ne koriste često – kaže Katarina.
Kaže kako su joj riječi koje je izgovarala dok je učila bile jako čudne, pa je dugo vremena razgovarala sama sa sobom dok se nije ohrabrila i na skype nazvala izvornog govornika. Često su je prijatelji, ali i obitelj pitali što će ona zapravo raditi kad nauči ‘taj japanski’.
– Nisam ni sama znala, a onda se sve nekako posložilo. I tako sam u travnju prošle godine počela voditi grupe Japanaca po našem lijepom gradu. Japanci su većinom oduševljeni, jer vrlo cijene svoju kulturu i jezik, pa zapravo jako vole kada se netko zanima za njihov govor. Oni misle kako je njihov jezik jako težak – smije se.
Da bi postala vodič, trebala je priložiti neki dokaz o poznavanju jezika, a kako ga je naučila sama, morala ju je doći ispitati profesorica s japanologije iz Zagreba.
– Ispitala me osnove jezika, vokabular, gramatiku i slično, te sam nakon toga pristupila ispitu simulacije za vodiče. Profesorica japanologije mi je rekla kako pričam bolje nego njezini studenti s treće godine, te me pozvala na natjecanje u govorništvu na japanskom jeziku, na kojem sam osvojila drugo mjesto, odmah iza dečka koji japanski priča već punih deset godina. Dobila sam tablet i brojnu literaturu za učenje, a posebno me razveselila japanska tradicionalna kutija za doručak – pojašnjava Katarina koja je u međuvremenu počela učiti i korejski, kako bi i Korejce vodila po našem divnom gradiću.
