Skoro sam nepunih mjesec dana u našem malom gradu. Ili u velikom gradu? Ovisi kako tko na naš grad gleda i na koju udaljensot od ‘točke A do točke B’. Meni je naš grad mali grad i drago mi je da je tako. Zanimljivo mi je slušati komentare ili bolje rečeno one teške uzdisaje, kako svojih ukućana tako i pojedinih prijatelja i sugrađana:’A, ko će sad pješke do tamo ići, daleko je za do tamo pješke doći’. A to ‘daleko’ je obično prošetati do Baldekina ili do Rokića, eventualno do Vidika ili preko Doca i Crnice do Njivica. Nekima je još uvijek crkva Gospa van grada doslovno van grada! Svi u automobile, pa i onaj tko ga nema ‘ogrebat’ će se za prijevoz.
SVE AUTOM
Poštujem odluke svakoga, naročito one koje se tiču baš samog pojedinca, ali mi je neshvatljivo da se u Šibeniku pojam šetnje u samom gradu tj. obavljanja obaveza mora isključivo obavljati koristeći prijevozna sredstva, a ne noge. I po novine se autom ide! Pa, neka te noge i sporije idu i neka je korak malo bolan, ali sam uvjerena da je svakako zdraviji i korisniji za cijeli organizam. Dobro je i potrebno je kretati se što više, svatko prema svojim mogućnostima, ali same dobre mogućnosti bez dobre volje opet su ništa. Ovo je ona moja’odgojna’ mjera grada Zagreba u kojemu sam boravila punih 14 godina. Pa i kad se uputiš negdje gradskim prijevozom, pa isti zastane, iskrcaš se i kreneš pješice. To se onih godina često dešavalo, pa se i otuda stvorila navika hodanja, ali onog brzog s obzirom na veličinu grada i činjenice da ta zagrebačka udaljenost od ‘točke A do točke B’ jest neusporediva s našim gradom. Divim se onim našim sugrađanima koji su ostali vjerni i svakodnevnim šetnjama po našoj Poljani i po obali, naročito u ono ‘rano’jutarnje ili tek večernje, a već gluho doba dana kad vanka nema ‘niti pasa’. Znam da je automobil danas daleko više potreba nego luksuz ili statusni simbol, no još više znam da je i zdravlje i mogućnost kretanja dar od Boga kojeg zanemarujemo i kojim se rijetko koristimo, ne samo mi u Šibeniku nego uopće u svijetu. Jer, mnogi će reći, došla su ‘takva’ vremena! A ‘takva’ vremena sa sobom donose i one lijepe i ružne životne situacije. Donose sklad, ali i veliki nesklad!
DOBRE PROMJENE
Radujem se vidjeti da se trenutno dešavaju dobre promjene u gradu. Ima i onih manjih dobrih, ali grad živi! Korak po korak, idemo naprijed. Ništa se ne dešava preko noći. Eto, trebali bi uskoro dobiti i luksuzni hotel u gradu, trebao bi se obnoviti hotel Krka, a trebalo bi se kako sam načula, otvoriti napokon i prihvatilište ili prenočište za beskućnike koje je po zakonodavstvu RH još od 06./2011.svako županijsko središte obavezno imati. Što se dosad čekalo, ne znam. Nadam se da će uskoro otvoriti, pa da će i slika grada pored luksuznog hotela i bez beskućnika po ulicama davati i uopće ljepšu sliku našeg grada. Kako nama samima (jer i mi to zaslužujemo) tako i posjetiteljima našeg grada. A otvori li se, bit će i manje strukovno nezaposlenih mladih ljudi koji bi trebali biti na svojim radnim mjestima, bilo u prenoćištu ili prihvatilištu za beskućnike, bilo u luksuznom hotelu/ima. Sve u svemu, naš mali grad se polako budi, a dok se zaista i probudi tko zna koliko ću i ja još nautičkih milja otploviti uvijek nanovo vračajući se, a gdje drugo nego u Šibenik! Živite život jer život je lip!
