Tomislav Pavić, Joso Gracin, Ankica Ercegović i Julia Dobronić, planinari Hrvatskog planinarskog kluba Sv. Mihovil završili su danas sedmodnevnu, 200 kilometara dugu planinarsku rutu Petra Zoranića koju je on opisao davne 1536. godine u svom romanu ‘Planine’.
Zoranićeve ‘Planine’, inače, smatraju se prvim romanom uopće u hrvatskoj književnosti i prvim romanom u svijetu koji opisuje planinarenje na koje se uputio zbog nesretne ljubavi. Uputio se od Nina do Starigrada pod Velebitom prema Paklenici, preko Velebita prema Lici i Dinari, da bi se rijekom Krkom spustio do Šibenika. Istu rutu odradili su i planinari svetog Mihovila
– Shvatio sam da taj put još nitko nije realizirao, a pošto sam planinar, u tom svijetu ljudi uvijek istražuju nove puteve, mislio sam što bi se novo moglo napraviti. Petar Zoranić je iz Nina krenuo brodom do Starigrada, mi smo se prilagodili vremenskim prijevoznim sredstvima pa smo autom išli do Starigrada i kroz Paklenicu smo krenuli njegovim putem. On je opisao Paklenicu, vrhove južnog Velebita i onda je završio na Dinari. Mi smo kroz Liku i Gračac išli, zatim kanjonom Krke do Šibenika i popeli smo se na Poštak koji je tromeđa Like, Dalmacije i Bosne. Ja sam bio dan prije polaska na vrhu Dinare, a sad nismo mogli ići jer je bila vojna vježba, ispričao je Joso Gracin.
Sedmodnevno putovanje bilo je teško. Uz naprtnjače teške preko 22 kilograma, planinari su ostali bez vode pa su se morali spuštati u zapuštena sela u potrazi za gusternama, a putem su ih redovito pratili poskoci.
– Najkritičnije trenutke svatko od nas je imao. Ja sam imao problema s cipelama i tri-četiri dana sam patio, skoro odustao, ali srce nije dalo. Prošli smo oko 220 kilometara, od toga 90 posto smo propješačili, a ostalo smo se prebacivali autom. Čuli smo vepra, vidjeli smo divokozu, šuškao je medvjed, ispred nas su bili poskoci kraj šatora i kraj ceste. Bilo ih je toliko da više nismo obraćali pažnju na njih, rekao je Tomislav Pavić.
Na ekspediciju je krenulo njih pet, no put ih je završilo četvero.
– Spojili smo tri kraljevska grada, Nin, Knin i Šibenik. Julia i Ankica imaju strašnu energiju i imaju naziv ‘biokovskih vučica’ koje su prošle cijelo Biokovo od Brela do Baćinskih jezera, a Ankica je dvaput odradila pješice i put do Međugorja, poručili su planinari kad su na svom dolasku u Šibenik.
