Katedrala sv. Jakova napokon je dobila kopije apostola nad glavnim ulaznim vratima u ovu kamenu prvostolnicu. Riječ je o gotičkom dijelu zapadnog pročelja gdje dominira portal Posljednjeg suda, autora Bonina iz Milana, nastao u prvoj fazi gradnje (1431.-1441.). Dvanaest bijelih kipova ne samo da plijene pažnju javnosti zbog činjenice da bojom odudaraju od ostatka građevine, već i zato što je glava jednog od apostola drugačija nego što pokazuju fotografije snimljene s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Riječ je o statui sv. Petra koja je dugo bila oštećena i bez glave, te ju je zbog toga trebalo restaurirati.
NIJE ISTI KIP
– Amaterski se bavim poviješću i prvo što sam primijetio je da prvi apostol Petar na portalu nije onakav kakav treba biti. Evo, za dokaz prilažem kopiju fotografije povjesničara Otona Ivekovića na kojoj se jasno vidi da nije riječ o istom kipu – kazao je jedan naš sugrađanin koji nas je upozorio na ovu činjenicu, ali je želio ostati anoniman.
– Glava sv. Petra na bočnoj strani portala nestala je negdje početkom Domovinskog rata. Međutim, ni to lice sv. Petra nije bilo izvorno, jer je originalna glava ukradena mnogo ranije. U posljednjoj obnovi portala u drugoj poslovici 19. stoljeća i drugi su se apostoli ‘mijenjani’, odnosno nisu izvorni – saznajemo iz izvora bliskom Ministarstvu kulture.
Portal je najprije obnavljan u drugoj polovici 19. stoljeća, zalaganjem inženjera Pavla Brionia, Wolfganga Paklara, Jakova Pasinia sa sinovima te austrijske vlade. Ta restauracija trajala je od 1843. do 1860. godine.
Prije otprilike osam godina šibenski konzervatori krenuli su u obnovu portala. Pokušali su rekonstruirati nestalu glavu sv. Petra, kako bi cjeloviti kip vratili na katedralu sv. Jakova. Repliku su naručili od lokalnog akademskog kipara Ale Guberine i to po predlošku – fotografiji. Međutim, kako doznajemo, dogodilo se da je šibenski kipar napravio vlastiti autoportret, pa je Konzervatorski odjel u Šibeniku odustao od cijelog projekta zamjene glave. Kip je posljednjih osam godina zato bio bez lica, sve dok nedavno konzervatori nisu opet krenuli u projekt rekonstrukcije apostola sa zapadnog pročelja šibenske prvostolnice. No, lice koje je u najnovijoj rekonstrukciji dobio sv. Petar nije onakvo kakvo je bilo prije. Zato se postavlja pitanje – čije je.
GLAVE NA APSIDI
Što je s ljudskim glavama na zagonetnoj galeriji apsida koje predstavljaju jedinstven primjer renesansnog realizma u svjetskoj arhitekturi? Znanstvenici, povjesničari i ostali stručnjaci kažu da je polovicom 19. stoljeća postavljeno trinaest novih glava na šibenskoj katedrali (a don Krsto Stošić tvrdi da ih je četrnaest). Gdje su završile originalne glave, svaka unikatni portret iz XV stoljeća, nije poznato.
– Puno se tajni vrti oko glava sa šibenske katedrale. Pitanje je kako su i dvije kamene glave, za koje tvrdim da su djelo Jurja Matejeva Dalmatinca ili bar njegovih učenika – suradnika iz 15. stoljeća, završile u špilji – crkvici sv. Ante u šibenskom kanalu – kaže nam Janko Lipovec, danas umirovljeni inženjer kemije, inače strastveni ljubitelj šibenske povijesti. Otkriva kako je i sama obitelj Pasini, obitelj Jakova (Giacomo) Pasinia sa sinovima Antunom, Domenikom i Demetrijem, radila na restauraciji katedrale u 19. stoljeću, te obnovila neke glave, odnosno da je Jakov Pasini zamijenio jednu glavu svojim autoportretom.
– Ta glava je i danas na katedrali – zaključuje Lipovec.
Jedno je sigurno – prijašnji su kipari imali običaj obnavljati povijesna remek djela dajući im i svoj vlastiti pečat, a kako sada stvari stoje, očito se ta tradicija nastavila i danas.
