Krhka figura u bijelom sariju s plavim obrubom, lica izbrazdana borama, kretala se sa smiješkom među bolesnima i onemoćalima, jednoga bi pomilovala, drugome prinijela žličicu hrane. Pola je stoljeća Majka Tereza u utočištu u Kolkati i drugdje u svijetu davala ljubav, pružala pomoć i vraćala dostojanstvo nevoljenima i neželjenima.
Za mnoge čiji je život dotakla bila je svetica i mnogo prije nego što je takvom priznao i Vatikan. A papa Franjo će to formalno učiniti u nedjelju, 4. rujna na Trgu svetog Petra.
‘Oni najusamljeniji, najjadniji i umirući u njezinim su rukama dobili sućut i milosrđe temeljeno na poštovanju prema čovjeku’, obrazložio je Nobelov odbor 1979. dajući joj nagradu za mir.
Bilo je to dugo putovanje Agnes Gonxha Bojaxhiu, rođene u imućnoj albanskoj obitelji u Makedoniji 26. kolovoza 1910. godine. Otac joj je umro kad joj je bilo osam, što je obitelj dovelo u teško financijsko stanje.
Već u 12. godini Agnes je znala da želi služiti Bogu i siromašnima. Kad joj je bilo 18 pridružila se Družbi Sestara Naše Gospe od Loreta, irskoj zajednici sestara koja je vodila škole u Indiji. Uzela je ime Tereza.
U Indiju je iz Dublina stigla 1929. i podučavala je u školi za djevojčice u Calcutti, danas Kolkati, koju je vodila njezina družba. Na ulicama ispred samostana svakodnevno je gledala onemoćale i siromašne beskućnike za koje nitko nije mario.
Godine 1946. u vlaku za Darjeeling čula je Božji poziv da se pridruži Isusu u u brizi za siromašne.
Vatikan joj je godinu poslije dopustio da napusti sestre Gospe od Loreta i otvori prvu školu u sirotinjskom dijelu Kolkate.
izvor: tportal.hr
