Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u Hrvatsku je donio 200 milijuna eura za investicije, a Turci su spremni donijeti i puno više novca ako ih se pripusti u državne tvrtke tijekom procesa privatizacije. Iza te tvrdnje kriju se potencijalne mete turskog kapitala, ali jedna pri tome ima visoki prioritet – ACI, piše slobodna dalmacija.
Nije tajna da jedna od najvećih turskih grupacija “Dogus grupa” silno želi kupiti hrvatski državni lanac nautičkih marina.
Regionalni direktor Burak Baykan jasno je potvrdio taj interes i dodao, da ne bude zabune, kako je ta tvrtka spremna i za privatizaciju, ali i za svaku drugu vrstu suradnje vezanu uz naš sustav marina.
A novca nedostaje…
Ponuda je na stolu, reakcije nema. Jedno je jasno, ACI je tvrtka od strateškog interesa, važan državni resurs kojem treba kapitala da bi se mogao razvijati, a kojeg Vlada u proračunu nema. Hrvatska Vlada, ova ili bilo koja dosad, kao većinski vlasnik nema ni ideje ni stvorenih pretpostavki da bi se oko ACI-ja nešto suvislo dogodilo.
I još jednom je aktualizirana dilema o tome treba li država zadržati svoj većinski udjel u ACI-ju? Hoće li, pod egidom zaštite nacionalnih interesa, ACI i dalje biti poligon za političko uhljebljivanje i ostvarivanje ciljeva moćnih grupa ili će se, konačno, investicijskim ulaganjima tvrtka ojačati na mediteranskoj nautičkoj karti.
ACI je u državnom vlasništvu (79%) i “drži” oko 35 posto udjela na hrvatskom nautičkom tržištu, koje godišnje okreće blizu 100 milijuna eura (bez PDV-a), i ujedno je najperspektivniji i najprofitabilniji segment našeg turizma.
Prošla Vlada pompozno je objavila da ACI neće prodavati, aktualna vlast o tome se još otvoreno ne izjašnjava. Za struku, država je loš gospodar i vlasnička transformacija je neupitna. No, za bilo kakvu vlasničku promjenu u ACI-ju potrebno je razriješiti brojne probleme. ACI nije spreman za privatizaciju jer nije čista situacija s njegovom imovinom, koncesijama, zakonima, pitanjem pomorskog dobra…
Vlasnička transofrmacija se, stoga, zasad može realizirati jedino kroz proces dokapitalizacije. Možda je to sretna okolnost koja je sačuvala tvrtku od pokušaja jeftine rasprodaje.
Prošla Vlada tragala je za modelom dokapitalizacije kojim bi se jednim udarcem ubile dvije muhe. Otvorila bi vrata za ulaganje u ACI “Adrisu” i mirovinskim fondovima, a istodobno bi se onemogućilo da turska “Dogus grupa” potpuno zagospodari Jadranom i osvoji “najpoznatiji nautički sustav na Mediteranu, zacijelo i u svijetu”.
Plan je bio da nakon provedenog ulaganja “Adris” i mirovinski fondovi imaju proporcionalne udjele od po 25 posto. Problem je što su Turci u postojećoj dioničarskoj strukturi odmah iza države, pa su se pokušavala naći rješenja kako da se u igru uvedu novi dioničari i izvede prijeko potrebno povećanje kapitala uspavane tvrtke s 33-godišnjom tradicijom.
To je trebala biti dobitna kombinacija za ACI – “Adris” je dokazao što može i zna u turizmu kroz “Maistru”, podignuvši stare i oronule hotele na razinu od četiri ili pet zvjezdica, dok bi mirovinski fondovi bili financijski investitor.
ACI nije više u tako lošem stanju, ne tresu ga ni afere. Bilanca je zadnjih godina dobra, kreditne obveze niske, pokazatelji poslovanja pozitivni, dobra je i likvidnost. No, rezultati ACI-ja ni približno ne korespondiraju s potencijalima jer se tržišna pozicija temelji na destinacijskim komparativnim prednostima.
Ima i nedostataka
ACI više od 80 posto prihoda ostvaruje kroz usluge smještaja plovila, što je potpuno suprotno praksi u ovom biznisu.
Problem ACI-ja je i nedostatak vezova za plovila duža od 25 metara i neadekvatan sadržaj ponude u marinama (ugostiteljstvo, servisi, trgovine). Zapravo, najveći problem ACI-ja bile su upravljačke strukture koje su se godinama, prema diktatu politike, izmjenjivale na čelu tvrtke. I sad su već pripremljene promjene.
Ostatak teksta pročitajte OVDJE.
