Čvrsto tlo pod nogama? Već skoro dva tjedna nisam osjetila tlo pod nogama. Naporno je ovako raditi, tijelo se umara znatno više nego inaće, kretanje je naporno naročito kad krene valjati pa makar se i samo na sidru bilo. Ne treba mi dodatna tjelovježba. No, zanimljivo je kako se kod nas ovaj izraz koristi i za druga poimanja, ne za doslovno samo tlo pod nogama. Mnogi kad se osjećaju ugroženi u bilo kojoj životnoj situaciji kažu da ‘gube čvrsto tlo pod nogama’. Naročito oni koji su ugroženi na stranačkim i poslovnim pozicijama. Nije lako gubiti ‘čvrsto tlo pod nogama’, nije lako niti ne osjetiti ga danima, ali sve se može izdržati. Može se izdržati onda kada se mora, a mora se gotovo uvijek jer katkad se nema drugog izbora.
KAD MORE USPAVA
Ja se nadam idućih dana barem na koji dan osjetiti čvrsto tlo pod nogama, ono pravo tlo zemlje, barem koji sat u danu. No, bez ikakve sumnje lijepo je kad se spava u moru (razina moje brodske kabine je ispod površine mora), lijepo je kad me more uspava. Na to sam se već odavno navikla i ne žalim se. Jedino se i dalje žalim na neprofesionalne kolege, znam da ih ja mijenjati ne mogu, al barem se žaliti mogu. Ipak, u ovom poslu shvatila sam zašto su tolike pjesme otpjevane i ode moru napisane. Zaista, s morem se može razgovarati, može mu se jadati, radosti mu se mogu kazati. Koliko god velika i brojna mora svijeta bila, Jadransko more meni je ipak najljepše. Nekidan sam prelistavala časopise koji se nalaze na brodu, u arhivi na zapovjednom mostu. I među inima naiđem na časopis Croatia airlines-a, ljeto 2012. Naravno, ponosno počnem prelistavati i pokazivati kolegama kako je lijepa moja zemlja, no ‘srce veliko ko kuća’ postade onaj moment kad sam došla do stranica na kojima je opisan u tekstu i slici, a što drugo nego moj najdraži Šibenik! Pokažem s ponosom i pojedinim gostima odakle dolazim. Ja ponosna, oni ugodno iznenađeni. I kažu mi: ‘tamo smo prije nekoliko godina bili, odlično smo se proveli i dobro se najeli’! I dođem do zaključka da i kad hoću barem na tren zaboraviti na rodni grad,to nikako ne mogu. Uvijek iznova, netko ili nešto me podsjeti na to tko sam i odakle sam. I uvijek iznova ponosna sam!
‘ŽIVOT JE LIP’
A ponosna sam i na humanitarnu akciju ‘Život je lip’! Život je lijep, jer mnogo toga dobra možemo učiniti za druge. Daleko je ljepše davati, nego li primati. Barem se ja bolje osjećam kad mogu uvijek nešto dobroga za druge učiniti. Davati sebe drugima čini mi se ipak najljepše, ali i najteže. Novac je lako dati (onome tko ga ima), svoje slobodno vrijeme baš i ne. Bilo bi dobro da svaki dan zahvaljujemo za svako dobro koje imamo ili posjedujemo. Zdravlje je bitno, ali sam dar života još i bitniji. I sve ono što u životu imamo. I kad nešto nemamo, s razlogom to nemamo! Jer tko zna kako bi ovaj dar života proživjeli. Život je lip!
