Ekipa karike pobjednik je Šibenske rekreativne košarkaške lige. U finalu je sa 84:77 svladala ekipu 1990. Od uzvratnih utakmica polufinala do završnog dvoboja sezone prošlo je puno, previše. Karikaši su bez službene utakmice bili od 28. travnja, odnosno punih 19 dana. Naodmarali su se i 90ersi, koji su uzvrat protiv ŠiŠibenica odigrali 2. svibnja – dakle, imali su 15 dana odmora. Razlog tolikoj pauzi je bio jasan i opravdan, momčadi su tražile optimalan trenutak u kojem će se životne obveze prvenstveno nositelja igre posložiti u savršen mozaik. Iako kompletne, obje momčadi su imale nemali broj izraubanih pojedinaca, ali to je razumljivo imajući u vidu da je sezona počela sad već davnog konca listopada prošle godine. Ipak, svi su stisnuli zube i odlučili dati svoj maksimum u najvažnijem trenutku. Mala dvorana na Ražinama je još jednom ponudila atmosferu toplog obiteljskog doma, mjesta na tribinama nije bilo ni za komarca. Sudačka trojka Braica-Dodig-Lovrić je imala veliku čast, ali i obvezu izbjeći situaciju u kojoj su glavni akteri susreta. Uspjeli su u tome, s maksimalnom koncentracijom i minimalnim brojem (nehotičnih) pogrešaka omogućili su igračima da zasjaju u svom najljepšem sjaju. U početku su se momčadi izmjenjivale u vodstvu, da bi u drugoj polovici prve četvrtine Karika izgradila kapital od nekoliko poena prednosti, u ovakvim susretima vrlo važan detalj. Nakon deset minuta lider prvenstva je imao +6 (24:18), a dobrim ulaskom u drugu četvrtinu je po prvi put probio i dvoznamenkastu prednost. Trice su pogađali Kalpić, Malenica i Maleš, pa je u 15. minuti susreta prednost bijelo-plavih iznosila +13 (35:22). Upravo kod tog rezultata dolazi do jednog od ključnih trenutaka za zaplet ove priče. Od ranije načeti Čudnovati Marko Brajković nije se niti malo štedio u kontaktima, te je u nekoliko navrata završio na tlu. Posljednji takav sudar, s mladim Franom Topićem, bio je onaj koji je stavio ključ u bravu za njegovo sudjelovanje u ovom dvoboju. Popularni Brujo se nakon toga nije vraćao u igru, pa su 90ersi počeli potragu za čovjekom koji bi mogao nadomjestiti njegov učinak, makar obrambeno. Karika nije bila nimalo samilosna u tim trenucima, tražili su šansu da prelome susret već do poluvremena. Međutim, ni 90ersi se nisu (pre)dali, ali rezultat nije išao ni dolje ni gore. Ipak, moramo izdvojiti posljednji ubačaj iz prvog dijela, kada je nakon Pandurićevog promašenog polaganja Cukrov uhvatio odbijenu loptu i dodao je usamljenom Domagoju Stojanoviću, koji s pola terena ubacuje tricu bez kosti. Na poluvrijeme se otišlo s +15 u korist Karike (46:31) te se činilo da su šanse 90ersa – osobito bez Čudnovatog Brajkovića – svedene na minimum.
Uistinu, Karikaši su u drugo poluvrijeme ušli još odlučnije i gradili razliku koja je u jednom trenutku iznosila i +22 (63:41). No, 90ersi su odlučili izvući posljednje atome snage u najvažnijoj utakmici sezone jer, kako bi rekao Rudy Tomjanovich, ne podcjenjujte srce prvaka. Sjajni Josip Jakelić je, iako vidno umoran, grizao i trudio se iz petnih žila vratiti svoju momčad u susret. Uz svesrdnu pomoć Luke Pandurića i Domagoja Vidakovića momčad u tamnim dresovima počela se primicati sve bliže iskusnijim, ali i starijim Karikašima, pa se u posljednje dvije minute ušlo s rezultatom 82:77. Imali su 90ersi priliku doći na svega posjed zaostatka, ali korner trica Jure Kljajića nešto više od minute prije kraja pronašla je tek vanjski dio obruča. Pobjedu Karike je u sljedećem napadu karakterističnim šutom s poludistance pečatirao sjajni Petar Maleš. Upravo on je bio prvi strijelac novog prvaka (21 poen, dvice 6/8), Krste Malenica je ubacio 20 (7 skokova, dvice 5/7), dok je Domagoj Stojanović plijenio svestranošću i liderskim osobinama (16 poena, 7 skokova, 5 asistencija, trice 4/5). Najefikasniji u redovima 90ersa je bio Pandurić (27 poena, 5 trica), dok je Jakelić bio uvjerljivo najbolji pojedinac susreta (24 poena, 15 skokova, 3 osvojene lopte, 3 blokade, trice 5/8). Vidaković je bio treći strijelac poraženih (11 poena, 10 skokova). Medalje je, po sada već ustaljenoj praksi, finalistima podijelio Dario Šarić, nakon čega je slavlje novih prvaka moglo početi i trajalo je do kasnih noćnih sati.
Uistinu, Karikaši su u drugo poluvrijeme ušli još odlučnije i gradili razliku koja je u jednom trenutku iznosila i +22 (63:41). No, 90ersi su odlučili izvući posljednje atome snage u najvažnijoj utakmici sezone jer, kako bi rekao Rudy Tomjanovich, ne podcjenjujte srce prvaka. Sjajni Josip Jakelić je, iako vidno umoran, grizao i trudio se iz petnih žila vratiti svoju momčad u susret. Uz svesrdnu pomoć Luke Pandurića i Domagoja Vidakovića momčad u tamnim dresovima počela se primicati sve bliže iskusnijim, ali i starijim Karikašima, pa se u posljednje dvije minute ušlo s rezultatom 82:77. Imali su 90ersi priliku doći na svega posjed zaostatka, ali korner trica Jure Kljajića nešto više od minute prije kraja pronašla je tek vanjski dio obruča. Pobjedu Karike je u sljedećem napadu karakterističnim šutom s poludistance pečatirao sjajni Petar Maleš. Upravo on je bio prvi strijelac novog prvaka (21 poen, dvice 6/8), Krste Malenica je ubacio 20 (7 skokova, dvice 5/7), dok je Domagoj Stojanović plijenio svestranošću i liderskim osobinama (16 poena, 7 skokova, 5 asistencija, trice 4/5). Najefikasniji u redovima 90ersa je bio Pandurić (27 poena, 5 trica), dok je Jakelić bio uvjerljivo najbolji pojedinac susreta (24 poena, 15 skokova, 3 osvojene lopte, 3 blokade, trice 5/8). Vidaković je bio treći strijelac poraženih (11 poena, 10 skokova). Medalje je, po sada već ustaljenoj praksi, finalistima podijelio Dario Šarić, nakon čega je slavlje novih prvaka moglo početi i trajalo je do kasnih noćnih sati.
Sutradan, kad su se dojmovi slegli, održan je prigodni domjenak na kojem su podijeljene nagrade najistaknutijim pojedincima. Prava jematva trofeja zadesila je momčad Zeke i potočića, a kako su mu nagrađeni igrači bili primorani izostati sa svečane ceremonije dodjele nagrada, siroti Zeko je morao pronaći dovoljno mjesta za sve individualne nagrade svojih igrača. Antonio Vlaić je tako laureat u rubrikama za najboljeg skakača i blokera, kao i najkorisnijeg igrača sezone. Najbolji kradljivac lopti je Nikola Pulić, dok su ostale nagrade otišle u Kariku – Franko Kalpić kao najbolji asistent te Ivan Duvančić kao najprecizniji tricaš -, KK 1990 (Marko Brajković kao najbolji strijelac) te ŠiŠibenico (Luka Petković kao igrač s najviše ubačenih trica u prosjeku). Peto izdanje ŠRKL-a je nadmašilo očekivanja, a liga je postala i pravni subjekt u obliku udruge. Pojavili su se i prvi sponzori, što znači da za budućnost ovog natjecanja ne bi trebalo strepiti, a to jedino i priliči Draženovu gradu.
Finale
Karika – 1990 84:77
Karika: Jukić, Ćoran, G. Pancirov, Topić, Stojanović (16 p, 7 sk, 5 as), Malenica (20 p, 7 sk, 3 as, 2 ol), Maleš (21 p, 4 sk, 1 as), Kalpić (9 p, 6 sk, 6 as, 2 ol, 1 bl), Duvančić (8 p, 3 sk, 4 as, 2 ol), Cukrov (10 p, 4 sk, 1 as, 1 bl)
1990: Skelin, Jakelić (24 p, 15 sk, 3 ol, 3 bl), Kljajić (1 sk, 1 as, 1 ol), D. Vidačak (1 sk, 1 as), Pandurić (27 p, 2 sk, 2 as), Pranić (2 sk), Č. Brajković (9 p, 5 sk, 2 ol), Galić (4 p, 5 sk), Živković (2 p, 1 sk), L. Vidačak, Vidaković (11 p, 10 sk, 4 as), Braica
Foto: ŠRKL
