Eto, završilo je i to, nova triologija Tolkienovog fantastičnog zamišljenog svijeta u režiji nekad genijalnog Petera Jacksona dobila je svoj kraj, ‘spektakularna’ The Battle of the Five armies zaokružila je putovanje Bilba Bagginsa, Frodovog djeda.
I, gledajući cijelu The Hobbit triologiju, ne mogu se nikako oteti dojmu da je za barem tri stepenice niže od genijalne triologije The Lord of the rings, i da je napokon došlo vrijeme da se Tolkiena napokon uhvati netko drugi. Jednostavno, Peter Jackson se istrošio, svijet Hobbita, za razliku od mračnog LOTR-a, u sva tri djela činio mi se više kao neka slikovnica nego li ozbiljan film. Kako mi govore Tolkien fanovi, budući da od njega nisam pročitao ništa, to i ne začuđuje, jer na deset sati filma prebaciti stotinjak stranica romana ipak nije lak posao, pa se Novozelanđanin na trenutke totalno pogubio, mijenjao radnju, neke svima drage likove iz filma izbacio, a neke, kojih u romanu uopće nema, isturio je u drugi plan. Dobro, meni to uopće nije smetalo, ipak o romanu nisam znao ništa, ali smetalo me očito redateljsko nesnalaženje.
LOTR, sva tri filma, tekli su, imali ubitačan tempo, nije bilo trenutka predaha, a u Hobbitu je sve to nekako razvodnjeno izgledalo. Da se razumijemo, filmovi su sasvim solidni, pogotovo drugi dio, a i ona zloglasna scena s bačvama bila mi je odlična. Odličan je i treći dio, makar CGI orci nikako ne mogu nadmašiti one prave iz LOTR-a. Išao mi je malo na živce i onaj zmaj, jasno se vidjelo da je Jacksonu forma prije sadržaja.
Zato bi najbolje bilo da se Tolkienovog Similariona uhvati netko drugi. Primjerice Guliermo del Toro bi bio pravi pogodak.
