U novom broju Šibenskog tjednika koji je od danas na svim prodajnim mjestima u Šibensko-kninskoj županiji razgovarali smo sa Zdravkom Burazerom, predsjednikom Hrvatskog sindikata metalaca o krizi u TLM-u. Evo što nam je, između ostalog, kazao:
Nevjerojatno je da je Prešaonica lani ostvarila gubitak od 53 milijuna kuna. Ukupan trošak radnika pogona je 15,8 milijuna kuna, a da su radnici godinu dana na posao dolazili bez i jedne lipe primanja, opet bi gubitak pogona iznosio 36 milijuna kuna. Nikad nisam dobio odgovor na pitanje kako je nastao gubitak, niti je to razvidno iz njihovih knjiga. Nadalje, ako iz gubitka odbijemo i troškove energije, struje od dva milijuna kuna i vode nešto sitno, opet nam ostaje 35 milijuna kuna ostvarenog gubitka. Kada bi se i sirovina oslobodila plaćanja, a lani je ostvareno četiri tisuće tona prešanih proizvoda, opet nam ostaju milijuni kuna gubitka samo iz jedne proizvodne godine. Sve ovo počelo se događati prije otprilike godinu dana, od trenutka kada je tvrtka našeg vlasnika postala posrednik u prodaji naših proizvoda, te ih je otkupljivala po jednoj cijeni, a krajnjim kupcima prodavala po drugoj, višoj. On kaže kako se to zove ‘rabat’, ta razlika između cijene po kojoj je on od nas otkupljivao proizvode i cijene po kojoj ih je prodavao na tržištu. Po stavu sindikata i radnika, to se zove nanošenje štete u poslovanju vlastitoj tvrtci, a u korist svoje druge tvrtke. Mi sumnjamo kako je to upravo razlog nelikvidnosti Prešaonice.
Jeste li dobili odgovor na pitanje koliki je taj ‘rabat’?
Nismo i nikad nećemo. Makar dok državne institucije ne uđu u TLM i ne vide što se tamo događa. Pejčinoski mi je kazao kako sam ja najveći krivac za stanje u TLM-u jer nakon istupa sindikata dogodio se, navodno, otkazivanja ugovora kupaca i ostale poslovne neprilike.
Ali, koliko je poznato, vi ste istupili tek kada je nestalo kupaca i sirovine?
Tako je. Možda dio javnosti s pravom kritizira sindikat jer nismo reagirali ranije, i to prihvaćam. Ali vodio sam se drugačijom politikom. Dok god se nije diralo u prava radnika nismo željeli dirati poslodavca, ali sad kad je stala proizvodnja, ne idu plaće, a već mjesec i pol dana nema poslovnih aktivnosti u Prešaonici, smatram da smo morali istupiti i progovoriti.
Mislite li da tu ima materijala za policiju?
Ne mogu govoriti o detaljima, ali moram kazati kako su represivne institucije kontaktirale sindikat i neke su radnje u tom smijeru pokrenute. Ostanimo zasad samo na tome.
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U ŠIBENSKOM TJEDNIKU.
