Posljedica slučaja koji se dogodio između dva učenika, jednog hrvatske, a drugog srpske nacionalnosti, još 18. listopada ispred zgrade Industrijsko-obrtničke škole u Šibeniku, jest da petnaestogodišnji učenik 1. b razreda, smjera elektroničar-mehaničar, ne pohađa više nastavu.
Išao je u dva navrata, ali zbog novih provokacija je – kaže nam – napustio razred. Ogorčeni su i njegov otac Danko i majka Mira Urukalo iz Bratiškovaca jer im je želja da sin normalno pohađa nastavu, završi školovanje i krene samostalno u život. Školovanje bi želio nastaviti i njihov sin, ali kaže da se u njega uvukao strah.
– Nikakvih problema nije bilo niti u Osnovnoj školi u Skradinu koju je pohađao, niti prvih mjesec i pol dana u Šibeniku, sve do tog 18. listopada. Učenik drugog razreda, koji ne ide u njegovu školu i kojeg moj sin uopće nije poznavao, pitao ga je: “Jesi li ti Srbin?” Odgovorio je potvrdno, a ovaj ga je dva puta udario, opsovao mater i ćaću. Dogodilo se to za vrijeme malog odmora, oko 9 sati, ispred škole.
Sin me nazvao, sjeo sam u auto i došao u školu. Bili smo kod ravnatelja i rekli što se dogodilo, a zatim sam ga odveo na pregled u Opću bolnicu Šibenik. Kako i piše u liječničkom nalazu, zadobio je udarac u lijevu stranu trbuha, pod rebrima, i šakom u trbuh. Imao je osjećaj mučnine i nagonilo ga je na kašalj. Zadržan je jedan dan na promatranju, a slučaj je prijavljen policiji koja je odradila svoj posao – govori nam Danko pokazujući liječničke nalaze.
Šok za cijelu obitelj
Do 23. listopada nije išao u školu, a tog dana je, nastavlja Danko, doživio novi šok.
– Taj isti što ga je udario ponovno ga je provocirao, prijetio da će okupiti tristo svojih, pretući mu ćaću i zapaliti kuću. Sin je samo šutio i ponovno je ranije napustio nastavu. Tom momku, koji je zagorčao život našoj cijeloj obitelji, izdano je sudsko rješenje po kojem mu je zabranjen pristup, odnosno približavanje mojem sinu na udaljenost manjoj od 50 metara.
Mislili smo da se stanje smirilo pa je 11. studenoga ponovno otišao u školu. Ali, vjerojatno pod utjecajem i na nagovor napadača, koji mu više nije prilazio, drugi učenici su okrenuli glavu od njega. Kad je došao pred razred, učenik iz nekog drugog odjeljenja provocirao ga je pjevajući “Ko to kaže ko to laže Srbija je mala…”, a momak koji je sjedio s njim u klupi rekao je “Ja sam ustaša i neću sjediti s četnikom!”, digao se i otišao na drugo mjesto – govori Danko.
‘Ne znam što napraviti’
Od tada do danas njegov sin nije otišao u školu, a i momak nam je rekao da se jako nelagodno osjeća, da se boji novih provokacija, te da su mu svi okrenuli leđa. Jedini je pripadnik srpske nacionalne manjine u razredu koji broji 24 učenika i loše se osjeća, jer nitko s njim ne komunicira i svi okreću glavu od njega.
Četiri puta bio je, nastavlja Danko, kod ravnatelja škole Vlade Rubelija, ali nije zadovoljan njegovim odgovorima i savjetima. Nezadovoljna je i njegova supruga, koja je također nekoliko puta bila s njim. Razmišljali su da sina ispišu iz škole, pa čak su u obitelji razgovarali i o mogućem napuštanju Bratiškovaca i odlasku iz Hrvatske.
– Ravnatelj mi nije davao nikakvu nadu da će se situacija promijeniti, te da će škola nešto poduzeti u smislu da sazovu roditeljski sastanak i da se razgovara o problemu. Govorio mi je da se tako nešto nikad u školi nije dogodilo, da je razgovarao i s mojim sinom i s napadačem, te djecom koja su bila kad se to dogodilo, da obojica imaju svoju stranu priče, te da se on kao ravnatelj ne može niti smije staviti na bilo čiju stranu. Koliko sam ga razumio, on smatra da će se to samo po sebi smiriti.
Ono što me je najviše pogodilo je kad mi je rekao ako neće ići u školu da može sam učiti kući i polagati razred, a da mu ja nađem gdje će odraditi praksu. Pa nije moje dijete bolesno ili retardirano i neću na to pristati! Dobar je učenik, miran, povučen i s njim zaista nikad nismo imali problema – ispričao nam je Danko.
Nedavno mu je iznenada preminuo otac, što je bila nova trauma u obitelji. Kaže da u ovoj situaciji oko sina srednjoškolca ne zna što napraviti. Ne vidi načina kako će nastaviti školovanje u sredini koja ga je odbacila, da se boji za njega i ne bi si oprostio da mu se neko zlo dogodi. Kaže da razmišlja i o tomu da se obrati resornom ministarstvu i pravobraniteljici za djecu. Jedino što sigurno zna je da sina u ovakvim okolnostima neće slati u školu.
Inače, među učenicima Industrijsko-obrtničke škole kruži priča da je mladić iz Bratiškovaca, kad je bio fizički napadnut, provocirao pokazujući tri prsta, te na pitanje starijeg učenika je li Srbin odgovorio da je četnik.
A ravnatelj Vlado Rubeli navodi da u njihovoj školi, niti prije, niti za vrijeme, a niti nakon Domovinskog rata nije bilo ni jednog incidenta među učenicima po nacionalnoj osnovi, a u školi ima i drugih nacionalnih manjina.
– Nikomu ne prebrojavano krvna zrnca – kaže Rubeli.
Ističe da se sve dogodilo izvan školske zgrade, da je čuo obje strane u ‘slučaju’ i da se ne može, a niti želi staviti na bilo čiju stranu. Što se zapravo dogodilo i tko je počeo je, kaže, posao nadležnih institucija.
– Razgovarali smo s učenicima i ako učenik nastavi dolaziti u školu sigurno ga nitko neće zadirkivati i provocirati, ali na to što učenici u razredu ne žele komunicirati s njim, nitko ne može utjecati – kaže Rubeli.
Više o temi pročitajte na portalu Slobodne Dalmacije
IZVOR: Slobodna Dalacija
