Muzej betinske drvene brodogradnje dobio je rješenje Ministarstva kulture u kojem se utvrđuje da gajeta Cicibela ima svojstvo kulturnog dobra i da je uvrštena u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Cicibela je primjer izvornog tipa betinske gajete, ravne kolumbe i dritog rebra, robustan je i vrlo stabilan brod. Prova joj je prilično visoka, a krma tek nekoliko centimetara niža. Duga je 7,70 metara, široka 2,80 metara, visine jedan metar, bruto tonaže 2,67 tona.
Gajeta Cicibela iznimno je vrijedna u kontekstu očuvanja tradicijskog umijeća gradnje betinske gajete, budući da se radi o prvom kompletno obnovljenom primjerku izvornog tipa betinske gajete.
Podsjetimo, sredinom veljače prošle godine Marino Mijat je s predstavnicima udruge Betinska brodogradnja 1740. i Muzeja betinske drvene brodogradnje, djelatnicima Konzervatorskog ureda u Šibeniku službeno uručio zahtjev za upis svoje gajete Cicibele u registar pokretnih kulturnih dobara.
Cicibela je plaćena maslinovim uljem, bila je antifašist i ‘ranjena’ je u Domovinskom ratu
Kao ‘Danica’ Cicibela je izgrađena 1931. godine u škveru kalafata Jere Filipija – Tošulova u Betini. Naručitelj je bio Tome Gregov – Taškela iz Preka na otoku Ugljanu, a po završetku gradnje naručitelj je isplatio kalafatu gajetu sa 1.200 litara maslinovog ulja umjesto da plati u novcu, što je tada bio čest običaj u Betini.
Svom prvom vlasniku služila je za održavanje prekomorskih posjeda u Zadru. Tijekom Drugoga svjetskoga rata postala je – antifašist. Na vesla i jedra prevozila je izbjeglice (žene, djecu i starce) do Kornata, gdje su ih preuzimali saveznici te prevozili dalje prema otoku Visu, da bi na kraju bili odvedeni u izbjeglički kamp El Shatt u Egiptu.
Dan je provodila potopljena u plićaku na Kornatima radi zavaravanja ratne avijacije. Potopili bi je puneći je kamenom i vadeći čep s dna broda da bi je predvečer podigli iz mora i osposobili za plovidbu. Nakon rata gajeta je demobilizirana i pretvorena u zadružni brod za prijevoz putnika i tereta na relaciji Preko-Zadar. U tom razdoblju ugrađen joj je motor, a potom je vraćena obitelji Gregov. Šezdesetih godina prošlog stoljeća otkupio ju je profesor Emanuel Marušić iz Zadra koji ju je koristio za plovidbu i razonodu, promijenivši joj ime iz Danica u Cicibela. U Zadru je dočekala i Domovinski rat. U granatiranju Zadra 1993. godine pogođena je gelerima te je potopljena na vezu. Ubrzo je podignuta, sanirana i osposobljena za plovidbu, ali je 2002. opet u lošem stanju. Marino Mijat, branitelj i tadašnji vanjski suradnik zadarskih restauratora, tada je odlučuje spasiti i obraća se legendarnom betinskom brodograditelju Čedomiru Burtini – Ćiri.
Sedam godina trajala je obnova, koja bi bila nemoguća bez pomoći lokalnih institucija i prijatelja. Dio originalnih dotrajalih dijelova Cicibele pohranjen je i izložen u Pomorskoj zbirci Grada Zadra. Po završetku rekonstrukcije Cicibele od izvorne građe broda zadržana je jedna petina. Cicibela je porinuta 24. srpnja 2011. godine u Betini, a kum broda bio je general Ante Gotovina.