Kažu da sve ima svoju cijenu , ali nekim stvarima je teško odrediti materijalnu vrijednost. Čipka – bezvremenski moderna, prisutna u svim povijesnim etapama i svim društvenim slojevima, jedna je od tih stvari. Na otoku Visovcu čuva se ‘alba’, misna košulja, u čiju izradu je jedna opatica utrošila četrnaest godina. Važnost čipkarstva u našoj kulturi dodatno potvrđuje činjenica da je 2009. godine upisano na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine.
VJEČNO LIJEPE
U Hrvatskoj su najpoznatija paška i lepoglavska, ali mali broj ljudi zna da naša županija krije pravi biser – primoštensku čipku. Zahvaljujući inicijativi docenta Jadrana Kale, 2013. godine osnovana je Udruga primoštenskih čipkarica ‘Pekljica’.
– Zahvaljujući trudu docenta Kale, Ministarstvo kulture RH je dalo potporu za održavanje inicijalnog tečaja čipkarenja. Našle smo se pred velikim izazovom jer većina nas je imala iskustva sa šivanjem i pletenjem, ali čipkarstvo je potpuno drugačije od toga. Učile smo pod budnim okom Rosande Ilić, jedine s certifikatom polaznice tečaja čipkarstva – govori Vinka Pancirov, tajnica udruge ‘Pekljica’.
Dvadesetak polaznica, među kojima je bilo i žena koje su svaki tjedan putovale iz Šibenika i Splita samo zbog tečaja, nakon šest mjeseci su svladale tu vještinu. Prvo službeno izlaganje imale su u svibnju na sajmu agroturizma u Skradinu, gdje su izazvale zanimanje ljudi koji su na prvu mislili da je riječ o paškoj čipki.
– Primoštenska čipka je posebna, Primoštenke su je radile isključivo za sebe i svoje nošnje, iznimka su bile one koje su je prodavale bogatašima. Čipka je krasila i njihovu odjeću za pokop jer su htjele biti vječno lijepe. Prošle godine smo od devedesetogodišnje Bepe htjeli kupiti njezinu svečanu odjeću, ali protiv tradicije nisu pomogle nikakve ponude – nastavlja Vinka.
DELIKATNOST IZRADE
Izrada čipke zahtjeva izuzetno puno vremena i strpljenja, a ruke moraju biti savršeno čiste jer se rukuje s delikatnim bijelim koncem. Ako uzmemo u obzir uvjete u kojima su te radišne žene u prošlosti živjele, bez vode, tada stvarno vidimo kako je teško ovom nematerijalnom dobru odrediti cijenu.
Iz Udruge ističu da im je velika želja organizirati isti ovakav tečaj u Šibeniku jer vlada velika zainteresiranost, ali dosta žena nije u mogućnosti putovati zbog vremena i financija.
Udruga trenutno broji oko 25 članica, različitih dobnih skupina, a od godišnje članarine, koja iznosi 200 kuna, kupuju potreban materijal. Za rad im je potreban poseban konac za čipku, duga igla, jastučić koji svaka polaznica izrađuje za sebe, nacrt i konstrukcija kojeg rade na tečaju, te kartoni i papiri.
Doduše, ranije je bilo teže nabaviti opremu za rad, a prema Vinkinom kazivanju, nacrti koji se danas fotokopiraju ranije su se precrtavali – ručno, ako ste imali olovku.
Paška čipka, iako neusporedivo poznatija u svijetu, u mnogočemu se razlikuje od one primoštenske. Pažanke imaju nacrt po kojem uvijek rade, dok je svaka izrađena primoštenska čipka originalna i nemoguće je načiniti dvije identične.
Danas je malo mjesta gdje se čipka radi, a pogotovo gdje je izvorna i zato ne čudi što su ljudi za nju spremni izdvojiti velike svote novca.
– Naša poznata operna pjevačica Sandra Bagarić jednom prigodom je nosila sako od čipke u čiji rad je utrošeno pet godina. Rusi su nudili sto tisuća eura za njega. Za svečanu primoštensku košulju, opleću, potrebno je dvije godine. Puno truda, puno ljubavi i to je ono što ovaj zanat čini tako posebnim. Dobiti čipku na poklon – to nema cijene. U taj rad je utkana ljubav i originalnost autorice, jedan dio njezine osobe – priča Vinka.
TEČAJ U ŠIBENIKU
Iz udruge se nadaju da će jednog dana ljudi imati priliku vidjeti njihove radove na izložbi, a dotada imaju samo riječi hvale za docenta Jadrana Kalu, bez kojega ovo ne bi bilo moguće, i mag. Sandru Barešin iz Muzeja Grada Šibenika koja svaki utorak u primoštenskoj Narodnoj knjižnici i čitaonici ‘Ante Starčevića’, gdje se sastaju, prati i bilježi njihov rad.
– Čipkarice odlaze na pauzu tijekom sezone jer ipak tada je pojačana poslovna aktivnost u turističkom mjestu i teško im pada ta pauza jer ovaj tečaj pruža nešto više od pukog učenja starog zanata – ljudima dade socijalnu povezanost, dobro društvo i odmak u televizije. Bilo bi lijepo da se pomaknu granice tečaja i da iduće godine bude u Šibeniku – završava čipkarica Pancirov.
