Nakon što je u jednom mediju nedavno objavljen članak uz fotografiju čitatelja neugodno iznenađenog činjenicom da magarci iz seoskog domaćinstva u Primoštenu, citiramo, od turista žicaju novac, odlučili smo iz prve ruke provjeriti o čemu je točno riječ.
Naime, u Dragi kod Primoštena vlasnici magaraca su na ogradu u kojoj su životinje smještene postavili natpis ‘I mi moramo jesti’ aludirajući na škrabicu u koju se može ubaciti dobrovoljna donacija za magarce.
Čitatelj koji je novinama poslao fotografiju smatra da ovaj potez u svijet šalje lošu sliku o tovaru, pametnoj i vrijednoj životinji na čijim leđima je preneseno sve što se može vidjeti u selu. Ispada, kaže anonimni čitatelj, da magarci umjesto da rade, prose novac.
-Uvjerena sam da je fotografiju novinarima poslao neki ljubomorni susjed, a nikako gost. Takvih je ljudi uvijek bilo i uvijek će ih biti, a zato se i ne opterećujemo previše oko eventualne loše reklame za naše domaćinstvo. Mi vrijedno i pošteno radimo ovaj posao već čitavo desetljeće, a tko god da nas je posjetio, osjećao se kao kod kuće. Svaki posjetitelj naše imanje može razgledati besplatno, a svakog gosta redovito ponudimo i besplatnom rakijom i smokvama. Magarci su uvijek posebna atrakcija i turisti se s njima vole fotografirati. Također besplatno. Jedini prihod koji od gostiju imamo je njihov eventualni ostanak na večeri što nije uvijek slučaj. Magarci možda piju vodu, ali mi redovito kupujemo kukuruz i sijeno. Svaki turist dosad na škrabicu je reagirao pozitivno, simolično ubacivši koji sitniš, ali ništa od čega bi se mi i naši magarci mogli obogatiti – rekla nam je Jadranka Bolanča iz seoskog domaćinstva Baćulov dvor.
U svakom slučaju, Baćulovi dvori svojom eko i etno ponudom predstavljaju nešto posebno na turističkom tržištu. U dvorima ljubitelji starina već godinama besplatno mogu razgledati stare predmete i izvornost primoštenskog kraja, a magarci Tonka, Andro, Stipe i tek mjesec dana stara Severina koji su preko noći proglašeni žicarošima još više doprinose turističkoj slici i ponudi.
U svijetu bi se nešto takvo znalo dobro naplatiti, zar ne?