Osmogodišnja Lucija Polančec jedina je učenica u područnoj osnovnoj školi Brodarica na otoku Krapnju. Lucija nema od koga prepisivati na ispitu, svoju marendu u školi jede sama, na tjelesnomnikada nije igralagraničare, a pijano koji svira odjekuje praznim hodnicima škole. No, nije sve tako ‘tužno’ kako se na prvu dade zaključiti. S učiteljicomGordanom Mrinjek Lucija svakodnevno kvalitetno i dobro odrađuje nastavu te se uz to druže kao dvije ‘prijateljice’. Njihov odnos na relaciji učenica-učiteljica drugačiji je, ali kao takav ima puno svojih prednosti.
Učiteljica Gordana Mirnjek svakodnevno dolazi na Krapanj i sa svojom jedinom učenicom odrađuje nastavu.
-Nastavni program odradimo isto kao i njezini vršnjaci u drugim školama, samo na malo drugačiji način. Nemamo klasične satove, nekada nam sat traje kraće, ali nekad i duže od 45 minuta, ovisno koliko je brzo Lucija svladala gradivo. Svima je čudno vidjeti ovakvu učionicu, ali vam moram priznati da nama dvjema uopće nije loše-priznaje učiteljica Gordana.
Lucijin razlog pohađanja škole na Krapnju zaista je impresivan.
-Odlučila sam ići u školu tu gdje i živim, zato što bi se moja škola u protivnom ‘ugasila’, nisam mogla dopustiti da moje misto nema školu-samouvjereno nam je kazala osmogodišnja Lucija.
SVIRA BUBNJEVE
Najmlađa članica obitelji Polančec, po uzor na svoju majku želi postati pijanistica, najdraži predmet joj je glazbeni, a svakodnevno u pauzi na ‘malom’ odmoru, za opuštanje odsvira nešto što ju je naučila učiteljica.
-Učitelj Marjan koji mi je bio u prvom razredu, naučio me svirati bubnjeve, a nakon toga s učiteljicom Gordanom svakodnevno sviram na pijanu, naučila sam čitati notne zapise tako da mi je jako zabavno i jednostavnu naučiti svirati novu pjesmu. Moja mama također je svirala u mjesnom zboru, pa bi voljela kao i ona biti pijanistica. Glazbeni mi je najdraži predmet i htjela bi ga svakodnevno imati na nastavi, a ne ovako dva puta tjedno-kazala nam je Lucija koja je netom prije odsvirala Beethovenovu skladbu, u vrlo impresivnoj izvedbi za učenicu trećeg razreda.
-Prije godinu dana kazala mi je kako želi biti frizerka, no smisao za glazbu oduvijek je postajao kod nje i voljela bi da se pronađe u tom svijetu, jer je veoma kreativna i ‘leže’ joj društveni predmeti , iako je odlična učenica i u ostalim područjima.
Kako su nam ispričale ove dvije zanimljive dame, njihov sat tjelesnog odgoja je jedinstven i veoma učinkovit.
-Pokušali smo na početku napraviti klasičan sat tjelesnog, no Lucija je došla jednog dana u školu, donijela meni i sebi role. Od toga dana, naš tjelesni odgoj dobio je novu dimenziju, obiđemo cijeli otok vozeći se na rolama, ponavljamo gradivo na zraku i naravno dobro se rekreiramo, a uz to nemamo nikakvih problema sa tjelesnom težinom-kazala nam je učiteljica.
Engleski jezik Luciji veoma dobro ide, a ljeti obožava komunicirati s turistima.
-Kada je bilo ljeto, brojni stranci su bili na otoku i morala sam malo obnoviti svoje znanje, pa sam lijepo s njima pričala na engleskom jeziku. Susjedi koji već godinama ne žive na Krapnju rekli su mi kako super pričam jezik i da samo tako nastavim-ponosno nam je kazala Lucija.
JEDNA OD MODERNIJIH ŠKOLA
Škola na Krapnju jedna je od modernijih škola u županiji, ali i u Hrvatskoj. Osnovna škola Brodarica s područnom školom Krapanj uključila se u CARNetov Projekt ‘Škole 2.0’.
-Dobile smo tablete, što nam objema omogućava lakše svladavanje obveza. E-Dnevnik je zaista korisna stvar, kao i tablet kojeg je Lucija dobila, uz njega učenje joj je zabavnije i lakše. Imamo projektor, pametnu ploču, web kameru s kojom možemo komunicirati s učenicima sa Brodarice tako da se zaista ne osjećamo usamljeno, već uživamo u miru bez bespotrebnog školskog šušura-pojašnjava Gordana.
Kada se zažele društva njih dvijerado sjednu na brod i odu kod svojih kolega u Brodaricu. Sudjeluju u školskim priredbama, izletima i ostalim druženjima. Od brojnih zanimljivosti koje smo saznali od Lucije i učiteljice Gordane, mogli bi napisati pravi mali roman, pa ćemo izdvojiti još neke.
-Ujutro kada stignemo u školu, često ispečemo jaja, skuhamo kakao i doručkujem skupa. Nemamo u školi klasično zvono, već malo zvonce koje je dovoljno glasno kada trebamo označiti kraj sata. Lucija ima dva brata i dvije sestre, tako da Lucija obožava doći u školu i odmoriti malo ‘misli’ od prenapučenosti kod kuće-otkrila nam je učiteljica.
– Moja učiteljica i ja smo vam ko dvije prijateljice, vidite da smo se danas slično i obukle-za kraj nam je dodala osmogodišnja jedina učenica škole na Krapnju.