U doba kad javna predodžba između javnog i privatnog biva sve mutnija, jedino što je bistro u svemu tome jest da je glavni krivac tome – tehnologija.
Računala, internet, društvene mreže, pametni telefoni, sve su to alati koje čovjek podjednako koristi kako za posao tako i za svakodnevni (privatni) život. Vrlo često, upravo zbog tehnologije, te dvije sfere dođu u sukob pa se događa kako pojedinci znaju nastradati na poslu zbog nečega što su privatno radili, piše Slobodna Dalmacija
Yahoo messenger
Zadnji takav slučaj, a po svemu sudeći mogao bi postati najznačajniji, jest onaj Bogdana Mihaila Barbulescua, rumunjskog inženjera koji je dobio otkaz jer je koristio Yahoo Messenger ne samo u poslovne svrhe, za što ga je trebao otvoriti, već i u privatne. Čovjek nije odavao tajne tvrtke, već je jednostavno komunicirao sa – zaručnicom i bratom.
Barbulescu je tužio svoju firmu, a slučaj je došao do Europskog suda za ljudska prava koji je, iznenađujuće, odlučio u korist tuženih obrazlažući u presudi kako “nije nerazumno da poslodavac želi i ima pravo provjeriti izvršavaju li njegovi zaposlenici svoje obveze za vrijeme radnog vremena”. Sudac je čak odbacio tvrdnje zaposlenika da je prekršeno njegovo pravo na privatnost tako što je kompromitirana njegova privatna komunikacija.
Kako su presude Europskog suda za ljudska prava obvezne za zemlje koje su ratificirale Europsku konvenciju za ljudska prava, a među njima je i Hrvatska, pitanje je očekuje li nas na poslu orvelovski scenarij? Kako smo uspjeli doznati iz pravnih krugova koji se danomice bave Zakonom o radu – to baš i nije točno.
Naime, iako stavovi Europskog suda za ljudska prava jesu obvezujući, u odvjetničkim ali i sudskim krugovima, i dalje se nailazi na konflikte između hrvatskog i europskog pravosuđa zbog nedovoljne usklađenosti. No, to je najmanji razlog zbog kojeg ne bi trebali očekivati masovno nadgledanje. Naime, kako doznajemo, presude suda, koje se tiču radnog prava vrlo su često zasnivane na procjeni samih sudaca. U prijevodu ne postoje sigurni orijentiri koji čine definitivne okvire, već postoji dosta prostora za procjenu samog suda. A ona može biti različita od procjene Europskog suda za zaštitu ljudskih prava…
Konkretno, je li nešto konačna povreda radne obveze određuje sam sud.
Korporativne tajne
E, sad, lako je utvrditi je li povreda radne obveze primjerice odavanje korporativnih povjerljivih informacija ili krađa uredskog materijala. No, kada se to podigne na visoku tehnološku razinu, stvari bivaju malo zamršenije. Teško je naći sugovornika koji bi otvoreno govorio o tome. Takva pitanja nisu riješena ni na europskoj razini. Zbog toga je sudac Europskog suda za ljudska prava prilikom donošenja spomenute odluke posebno jako naglasio kako “neregulirano njuškanje zaposlenika neće biti prihvatljivo, te kako je potrebno od poslodavaca osmisliti paket mjera koje bi jasno određivale što smije, a što ne smije biti pod povećalom”.
Kako nam tvrde iz odvjetničkih krugova, tehnički gledano, korištenje tvrtkina računala za pregled statusa na Facebooku, slanja maila s privatnog računa, pregleda ponuda kladionice (i uplaćivanje tiketa), te primjerice igranje online igrica, predstavlja povredu radne obveze budući da se koriste tehnološka unaprjeđenja koje nam je tvrtka omogućila za obavljanje posla, a ne za osobnu upotrebu. Iako, a to valja posebno napomenuti, poslodavac mora nedvosmisleno dati do znanja zaposlenicima kako su takve stvari zabranjene.
No, kažu odvjetnici, u radnom pravu je svaki predmet priča za sebe i vrlo je teško generalizirati na ovakvoj razini. Zato tehnologija i zadaje glavobolje kako sucima tako i odvjetnicima. Što se Hrvatske tiče, kažu, veći poslodavci naročito su oprezni glede otkaza svojim radnicima ne samo zbog korištenja sredstava rada u privatne svrhe već i zbog daleko ozbiljnijih stvari. Znaju kakva je sudska praksa, nadgledanje, opravdano ili ne, zaposlenika je vrlo dobro regulirano zakonom, te, kako nam tvrde iz odvjetničkih krugova dobro upoznatih s radnim pravom, u dugogodišnjem iskustvu, nisu imali ekscesa ovakvog tipa.
Ipak, krajem 2014. godine u Hrvatskoj se na zahtjev jednog poslodavca morala oglasiti Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP), a zaključak njezine istrage bio je da nadgledanje e-pošte bez zaposlenikova znanja predstavlja kršenje zakona.
Paket mjera
Pritom se Agencija pozvala na Direktivu EU-a o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu tih podataka. Direktiva EU-a, pa tako i AZOP, drže da za takav postupak poslodavac treba imati zakonitu i opravdanu svrhu, pa uvjete pod kojim je dopušten takav nadzor treba propisati internim aktom, primjerice pravilnikom ili da ponovimo suca Europskog suda za ljudska prava koji je presudio protiv rumunjskog inženjera “paketom mjera osmišljenog od poslodavca koje bi jasno određivale što kod zaposlenika smije, a što ne smije biti pod povećalom”.
IZVOR: Slobodna Dalmacija
