Šibenčanka Antonia Dorbić (30) sve je sam ne obična. Naime, ona je diplomirana kiparica, plesačica suvremenog plesa i koreografkinja. Uz to sve, otvorila je svoj atelje ‘Obrt’ gdje na tjednoj bazi organizira radionice keramike za sve uzraste. Zašto je baš krenula u tom smjeru, što je nadahnjuje, kakav utjecaj je njen rodni Šibenik ostavio na nju i što se sve krije iza njezinih umjetničkih djela otkrila nam je kreativna Antonia u razgovoru za Šibenski portal. A evo njezine životne priče…
– Kiparstvo sam otkrila u prvom razredu srednje škole kada sam prvo mislila da bi se htjela baviti više slikarstvom ili grafikom. Tijekom godine na predmetu modeliranja sam osjetila da mi dobro ide rad na trodimenzionalnoj formi i da to uživam raditi. Sada kada mislim o kiparstvu, bez obzira na to što jako volim slikati i crtati, bliska mi je taktilnost i direktnost upotrebe materijala kroz pokret, kao i volumen i prostor koju skulptura zauzima i s čijim elementima se možemo igrati – prostornost koja tjera promatrača na pokret, okreće ga oko sebe tražeći nove oblike i teksture iz svakog kuta – započinje priču Antonia.
Antonia je svoje obrazovanje nastavila na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a kada je počela shvaćati kako i zašto se odlučuje za neke estetske izbore, morala je zaviriti duboko u svoje sjećanje koje je odvodi u djetinjstvo kako bi zapravo mogla razumjeti svoje umjetničko stvaralaštvo.
– Samo bivanje pored mora na opijajućem suncu, smirujuće je i kontemplativno iskustvo. Sporost, materijalnost i sveprisutnost kamena, njegova bjelina i način nizanja-gradnje, bez prekrivanja unutrašnjih struktura ali i sa svim prirodnim nepravilnostima, puknućima i sirovosti starog grada ono je što sam prepoznala da se reflektira u mom umjetničkom radu, sve to sam razrađivala na diplomskom radu na kiparstvu – inspirativno nam priča Antonia.
Kako mladu Antoniju zaista krasi svestranost, osim što je majstorica u kiparstvu, vrlo dobro pliva i u plesnim vodama pa je tako pohađala i osnovnu školu plesa Ane Maletić kao i različita plesna studija u srednjoj školi do prve generacije studenata odsjeka suvremenog plesa pri Akademiji dramskih umjetnosti. Sve to vodilo ju je do vlastitog izvedbenog kolektiva MOLD kojeg je osnovala zajedno s Lanom Šprajcer, Martom Krešić i Danijelom Renić.
– Što se tiče plesa, u autorskom radu (s kolektivom MOLD), kroz plesne predstave, proučavala sam i tu povezanost između tijela i objekta, uvjetovanost o okolini, međusobnoj interakciji živog i neživog, otisku kojeg ostavljamo svojim djelovanjem, načinu na koji se odnosimo s okolišem i suradnji tijela – bića, pitanjima vremena i prostora, uspostavljanjima i poništavanjima… – priča nam.
Antonia se zadnjih godinu dana bavi keramikom – najčešće primijenjenom. Na izradu njezinih radova, priča nam, ovisi mnogo faktora – veličina, materijal, ideja, kompleksnost izvedbe…
– Još na ALU sam najčešće upotrebljavala glinu u izradi skulptura ali sada sam počela sve više propitivati uporabnost keramike. Iako i pri tome težim ‘kiparski’ razmišljati – o pogledu sa svih strana, o teksturi i organskoj formi. Izrazito mi je uzbudljivo istraživati samu materiju – koristiti različite gline i glazure. U nedavnom posjetu ateljeu Lidije Boševski u Zagrebu sam dobila veliki poticaj za istraživanje lokalnih materijala, glina i glazura, čemu jedva čekam prionuti – kazala je.
Iza Antonijinog stvaralaštva stoji i nekoliko grupnih izložbi, a definitivno jedan od najvećih uspjeha je otvaranje vlastitog ateljea ‘Obrt’ koji je jedan od mnogobrojnih razloga zbog kojeg se vratila u svoj rodni Šibenik. Također, u svom ‘Obrtu’ na tjednoj bazi održava radionice keramike za djecu i odrasle , a između ostalog, nedavno je i ugostila prvu izložbu.
– Taman pred Božić sam ugostila Split Nomad Gallery za ‘XMAS ART SALE’ i bilo je odlično, uživala sam vidjeti kako se prostor u kojem inače držim radionice pretvara u izložbeni prostor. Stvorila se jako ugodna atmosfera na otvaranju i zatvaranju izložbe a na posjećenosti tijekom tjedna treba poraditi jer je prostor zakukuljen u butama starog grada pa je teže naići. Svakako se veselim idućim događajima koja će se organizirati tijekom godina! – oduševljeno će Dobrić.
Nakon toliko godina naobrazbe i rada u inozemstvu što je to mladu Antoniju ponukalo na povratak u Šibenik?
– Nije se dogodio jedan čimbenik u tome, već niz događaja zbog kojih sam sada tu gdje jesam. Zapravo nisam uopće planirala doći živjeti u Šibenik. Prije tri godine sam odlučila vidjeti kakva je zima u Šibeniku zato što sam imala pauzu između projekata dok sam freelanceala. Ideja biti kraj mora me dozivala, ulijevala mi mir i njegovala moju sporost. Od tada na dalje, dolazila sam i odlazila u različitim intervalima ovisno o poslovima koje bi radila u Zagrebu, inozemstvu ili Šibeniku. Još uvijek zapravo tako funkcioniram, više vremena sam u Šibeniku, ali oko pet, šest mjeseci me nema tu kada se sve zbroji i oduzme – ispričala je.
Umjetnica šibenskog podrijetla može se pohvaliti zaista ispunjenim životom, a najveća joj je motivacija slušati sebe i svoje želje, ali isto tako joj je bitan balans između privatnog i poslovnog života. Što se tiče planova za budućnost, upravo pokreće svoju web stranicu gdje planira prodavati svoje stvari, a za ovu godinu već je spreman i raspored projekata i to za Venecijanski bijenale pa sve do Danske i Zagreba.
