Može birati za koga radi, priznaje to bez forsiranja lažne skromnosti. Tek je ušao u 35. godinu života, a njegov portfolio već je ispunjen s više od 200 projekata i to većinom inozemnih. Ante Vrban, jedan je najpoznatijih predstavnika mlade generacije domaćih arhitekata, a gotovo sigurno najzaposleniji. Za njegov angažman postoji lista čekanja. I nije kratka. Nerijetko je rasprodan i dvije godine unaprijed.
I dok mu struka nekad prigovara da je karijeru izgradio na jet-setterskim projektima, zaboravljaju da su sva njegovi djela, ma za koga bila rađena – unikat. Od građevina preko interijera do namještaja, ama baš nijedan primjerak s njegovim potpisom nije ponovljen. I upravo u takvom pristupu radu krije se jedan od razloga njegove popularnosti među klijentelom koja, budimo iskreni, ne pita za cijenu.
Naišla sam na vašu tvrdnju kako na kraju svake godine zbrajate rezultate. Što li će se naći pod crtom koju ćete povući pod 2014.? Je li to još jedna godina vaših uspjeha?
Super pitanje. Teško je sada povući crtu jer imam još toliko toga za napraviti do nove godine, ali svakako će 2014. obilježiti Moskva, projekti koje sam u njoj sagradio sa svojim timom, ljudi koje sam upoznao. Ovo je godina pomicanja granica, mentalnih i fizičkih. Puno sam naučio. Rusi su posebni ljudi, mislim da sam stekao prijatelje za cijeli život. Sljedeći tjedan otvaram gradilište u Londonu. Tamo ću biti do proljeća 2015. godine.
Je li u vašoj karijeri ijedna radna godina dosad ponijela onaj neželjeni epitet – loša?
Zapravo nije, profesionalno. Svaka godina, odkad sam sa 19 godina izveo prvi projekt, bila je uspješnija od prethodne. Živim svoj posao. Od sebe očekujem da svaki dan budem sve bolji. Kao i od ljudi koji rade samnom.
Hvale vas zbog besprijekorne organiziranosti, što pretpostavlja da već imate plan za godinu koja stiže? Što ćete raditi, gdje i za koga?
Iduću godinu provest ću u Londonu, do proljeća, radim projekt na Campden Hill Courtu i Mayfairu. Nakon toga ću napraviti nešto u Hrvatskoj. Veliki i važan projekt. Jako mu se veselim. Iza ljeta se vraćam u London.
Je li to ono veliko iznenađenje za koje se priča da pripremate za domaći ‘teren’? Hoćete li otkriti o čemu je riječ, barem okvirno?
Zasad ću vam samo reći da je namjena građevine nešto što nikada dosad nisam radio. Ona će biti simbol svega sto definira ljubav i slobodu u Hrvata. Pravi izazov, obožavam to. Kada dođe vrijeme će biti u svim medijima. Domaćim i inozemnim.
Biste li voljeli više raditi u Hrvatskoj? Je li ona ‘plodno tlo’ za vaš intenzivniji angažman?
Hrvat sam i uvijek ću voljeti svoju zemlju više od bilo kojeg dijela planete. Tu sam se rodio i tu ću uvijek ima ti dom. Na to što jesam rođenjem jako sam ponosan. U Hrvatskoj izaberem jedan projekt godišnje i jako mu se veselim. Doći će vrijeme kada će u Hrvatskoj biti mega projekata. Ali uspoređivati trenutno investicije i dimenziju projekata s onima koje radim vani je bezpredmetno.
Volite reći da vas izazovi motiviraju, kakav bi projekt u Hrvatskoj bio najveći izazov, toliki da biste zbog njega možda neki inozemni i unosniji na neko vrijeme ostavili po strani?
Izazov se ne veže na dimenziju i profit, izazov je kada vas ulovi uzbuđenje jer je nešto novo, nešto sto će vas učiniti boljim. Korak u novom smjeru. Volim pomicati osobne granice, mislim da svatko tko želi biti najbolji u tome što radi na to mora biti spreman. U Hrvatskoj ima toliko toga što bi se moglo napraviti. Zagrebački mostovi preko Save, to bi bilo spektakularno. Novi koncept marina koje bi slale novu sliku o Hrvatskoj. Tvrđave u našim predivnom gradovima koje bi bile zaista u funkciji stanovnika i turista. Novi fakultetski kampusi koji bi pokazali povijest Hrvatske znanosti koja je zaista impresivna…
Događa li se da vas neki angažman toliko privuče da druge stavite na čekanje?
Moji projekti su uvijek vezani ugovorom unaprijed i jednako su svi važni. Nikada ne bih nekome otkazao već dogovoreni projekt jer sam dobio ponudu za veći. To nije profesionalno i to ne volim. Uglavnom, godinu ili dvije unaprijed se već okvirno zna gdje ću biti i sto raditi. Već se unaprijed zna među mojim klijentima i onima koji to žele biti kada radim selekciju među ponudama koje ću raditi, tad se formira plan koji se veže prvo predugovorima o rezervaciju vremena, a godinu dana unaprijed ugovorima. Oni koji to zaista žele, čekaju. Mora biti reda, ne volim nered.
Porijeklom ste Šibenčanin. Izjavili ste da tom gradu treba vizija kako bi zabljesnuo punim sjajem, no i da mora početi zarađivati. I tad ste rekli da bi inventivni poslovni plan bio dovoljan da samo klijenti s vaše liste investiraju i od Šibenika naprave senzaciju? Koliko je to realno?
Situacija u Šibeniku, u smislu ljudi koji vode grad se jako promijenila nabolje. Mislim da ga sada vode ljudi s kojima mogu raditi i koji razumiju njegov puni potencijal. Sretan sam zbog toga. Šibenik, grad koji mi je dao predivno djetinstvo, uvijek će dobiti moj maksimum. Planovi postoje, i biti će realizirani.
Vi ste arhitekt, ali i biznismen. Da vi izrađujete plan što biste nudili ulagačima, kako preurediti grad?
Sve će se vidjeti u 2015. i 2016. (smijeh)
Jedna stvar u vašem radnom principu imponira – stekli ste takav renome da možete surađivati i s najvećim imenima građevinske i dizajnerske industrije, a ipak sav namještaj za svoje projekte dajete na izradu hrvatskim majstorima?
Hrvati imaju zlatne ruke, kada to žele. Volim da naši ljudi zarade, da imaju priliku to i pokazati svojim proizvodom. To je jednostavno moja odluka. Svatko tko mi pokaže profesionalizam i prođe test kvalitete, kod mene će dobiti priliku. I njihovi radovi će biti internacionalno publicirani uz moje ime. Volim male manufakture koje s ljubavlju i pažnjom prema detaljima stvaraju komade po mom nacrtu. Stroj velike kompanije ne može napraviti ono što talentirana ruka može. Tako svaki komad priča svoju priču i čini cjelinu koju potpisujem. To nije romantika, to je koncepcija posla. I to se vidi.
Znači li to da kod nas ima puno stručnjaka čiji talenti u vlastitoj zemlji nisu dovoljno prepoznati, baš kao što je i s vama bio slučaj?
Apsolutno, samo sada ti ljudi imaju mene.
S koliko domaćih tvrtki surađujete i uspijevaju li se oni s referencama vaših projekata ‘probiti’ u svijet?
Tim ljudi koji me prate su samnom skoro od početka mog rada. Desetak malih firmi i obrta. Sav moj namještaj i proizvodi s mojim potpisom se kupuju samo kroz moju posebnu dozvolu i preko moje kompanije. Tako kontroliram da se komadi ne ponavljaju. Svaka kuća koju napravim ima kolekciju samo za sebe. Kopije se rade samo kada se zamjenjuje taj isti namještaj u kući. U pravilu se radi face-lift kuća koje sam radio svake četiri godine.
Nije cilj biti masovni proizvođač, cilj je biti unikatan te tako držati vrijednost.
Radite za klijentelu koja ne pita za cijenu. No kažete da biste, ako vas projekt privuče, radili i s malim budžetom, a opet stvorili nešto elitno. Jeste li radili takve stvari?
Naravno. Važno je da je prirodni materijal. Ne možete zamisliti kako može izgledati najjeftiniji kamen kad se pravilno oblikuje i osvijetli. Morate samo znati naglasiti određene djelove eksterijera i interijera. Skrenuti pogled na ono sto želite. Osjećaj posebnosti kada uđete u neki prostor je ono što mu daje identitet. Nekad mala kamena kuća kojoj ste otvorili u sredini atrij i stavili skulpturu govori više od vile na 2500 kvadrata. Imati velik budžet nije imperativ dobre arhitekture. Mali projekti su dobar trening glave i kreacije. Nisu česti, ali postoje.
Zna se da koristite i najskuplje materijale. Koji su najluksuzniji komadi koje ste izradili?
Uvijek koristim najkvalitetnije materijale, to se od mene očekuje i zato me se angažira. Svaki projekt je izazov, to je jedan od kriterija da ga prihvatim raditi. Možda se može izdvojiti komoda u listićima od platine i crnog granita. Lift koji ima trosjed i mramor na podu, stakleni zid od tekućih kristala na koji se projiciraju slike….
Je li se ikad dogodilo da klijent ne bude zadovoljan rezultatom?
Hvala Bogu nije, zato što sudjeluju u svakoj fazi. Nema tajni i znenađenja. Svaki projekt je zajednički rad i rezultat njihovih želja prevedenih u funkciju i moju arhitekturu.
➤ Sve velike karijere imaju prekretnice, što je označilo vašu?
Postoji par klijenata koji su mi dali priliku kao mladom čovjeku da pokaže sto zna. Oni znaju koji su. Projekt čine ljudi.
Za razliku od brojnih vaših kolega u Hrvatskoj, ne libite se izreći stav da moda itekako ‘kroji’ arhitekturu. Spočitavaju li vam to?
modnu industriju jer razumiju njen značaj.
I sami pazite na modu, kažete da volite lijepe stvari – uz odjeću, koje još? Čemu ne možete odoljeti?
Obožavam novu tehnologiju i spoznaju kojom brzinom se razvija. Ono sto smo prije 10 godina smatrali SF-om- je danas u svakodnevnoj upotrebi. Danas moj auto može gotovo posve autonomno voziti po autocesti. Da mi je to netko rekao prije par godina, rekao bi mu da nije normalan. Sada zamislite sto sve mogu i radim u tehnologiji kuća koje dizajniram i gradim sa svojim timom.
Je li istina da obožavate automobile? Što vozite i u čemu vas voze?
Obožavam automobile, kao i svaki dječak sanjao sam o svom ‘dream caru’, ta euforija kada sjedneš u svoj prvi Porsche koji si sam kupio je neusporediva, naravno u materijalnom segmentu života. Danas, kad sam već imao sve aute koje sam kao klinac sanjao i kako rastem, naravno da se mijenjam. Volim snažne, sigurne automobile. Imam Mercedes Benz G63 AMG i Mercedes Benz Coupe 500. Aston Martin više nikad ne bih kupio. Volim pouzdanost, dizajn, snagu, kvalitetu i tehnologiju. Zato vozim Mercedes. Sutra? Možda Bentley. Ne volim aute bez identiteta.
Postoji li možda šansa da se i sami upustite u automobilski dizajn?
Imam već nekoliko ponuda u auto i yachting industriji, moja ljubav je arhitektura, ali nikad se ne zna (smijeh)
Možete li se sjetiti svih svjetskih lokacija na kojima ste živjeli i radili?
Radio sam na svim kontinentima osim Južne Amerike i Australije. Ne volim da mi je predaleko za doći kući vikendom.
Kako će izgledati početak 2015.?
Ovaj put ću dočekati Novu Godinu na Havajima. Na putu prema Honolulu ćemo stati u Grand Canyon i Las Vegas, a zadnja dva dana ćemo biti u New Yorku.
Izvor: www.poslovni.hr
